Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3063/11 ("Prizma" SZRT Banja Luka)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3063/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman,, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 3063/11, rješavajući apelaciju "Prizma" SZRT Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Prizma" SZRT Banja Luka podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000388 11 Uvl od 31. maja 2011. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000388 08 U od 18. februara 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "Prizma" SZRT Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milan Mrđa advokat iz Prijedora, podnio je 28. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 000388 11 Uvl od 31. maja 2011. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000388 08 U od 18. februara 2011. godine.

2. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 000388 08 U od 18. februara 2011. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba protiv rješenja broj 01/4-UP/II-839/08 od 29. septembra 2008. godine tužene Uprave za indirektno oporezivanje Banja Luka (u daljnjem tekstu: Uprava). Navedenim rješenjem odbijena je apelantova žalba podnesena protiv rješenja Regionalnog centra Banja Luka, odsjek za poreze broj UP-I-04/5/1/I-17-38-30/08 od 2. juna 2008. godine, kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv rješenja Uprave, odsjek za poreze, grupa za reviziju i kontrolu broj 04/5-2-I-17-37-290-2/08 od 22. aprila 2008. godine, a kojim je utvrđen razrez indirektnih poreza apelanta kao poreskog obaveznika u iznosu i za period, bliže opisano u izreci rješenja, te mu naloženo da utvrđenu obavezu uplati do 15. maja 2008. godine, pod prijetnjom prinudnog izvršenja

3. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 00038811 Uvl od 31. maja 2011. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH broj S1 3 U 000388 08 U od 18. februara 2011. godine. U obrazloženju presude je navedeno da apelaciono upravno vjeće suda je na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja u spisu našlo da je pobijana presuda vijeće za upravne sporove Suda BiH pravilna i zakonita, jer je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo odnosno odgovarajuće odredbe Zakona o porezu na dodatnu vrijednost, a posebno odredbe čl. 3.,8., 12.,13.,17.,24. i 31. i donio pravilnu i zakonitu presudu.

4. Apelant se žali da su mu osporenim odlukama povrijeđena pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, apelant žali na presudu Suda BiH broj 06 0 U 001554 10 Uvp od 31. januara 2012. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za preispitivanje sudske odluke – presude Suda BiH broj S1 3 U 000388 08 U od 18. februara 2011. godine, Navedenom presudom odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Uprave broj 01/4- UP/II-839/08 od 29. septembra 2008. godine, kojim je odbijena je apelantova žalba podnesena protiv rješenja Regionalnog centra broj UP-I-04/5/1/I-17-38-30/08 od 2. juna 2008. godine. Navedenim rješenjem Regionalnog centra je odbijena kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv rješenja Uprave, odsjek za poreze, grupa za reviziju i kontrolu broj 04/5-2-I-17-37-290-2/08 od 22. aprila 2008. godine, a kojim je utvrđen razrez indirektnih poreza apelanta kao poreskog obaveznika, te mu naloženo da utvrđenu obavezu uplati do 15. maja 2008. godine, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

7. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da iz prakse organa Europske komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europska komisija) slijedi da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Europska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Europski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, u koje nesporno spada i obaveza plaćanja razreza indirektnih poreza. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelantu naloženo da izvrši uplatu utvrđenih obaveza sa kamatama, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Europske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Obzirom da se u konkretnom slučaju dakle ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se u apelantovom slučaju radi o zloupotrebi prava, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3063/11 ("Prizma" SZRT Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio