Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3218/11 (I. V.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3218/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 3218/11, rješavajući apelaciju Ilije Vranjkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Vranjkovića podnesena protiv naloga Okružnog suda u Banja Luci br. 11 0 U 003042 10 U, 11 0 U 007087 10 U i 11 0 U 007088 10 U od 1. jula 2011. godine i rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci br. 11 0 U 003042 10 U, 11 0 U 007087 10 U i 11 0 U 007088 10 U od 9. juna 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ilija Vranjković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 11. avgusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv naloga Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 11 0 U 003042 10 U, 11 0 U 007087 10 U i 11 0 U 007088 10 U od 1. jula 2011. godine i rješenja Okružnog suda br. 11 0 U 003042 10 U, 11 0 U 007087 10 U i 11 0 U 007088 10 U od 9. juna 2011. godine.

2. Apelant je podnio tužbe Okružnom sudu protiv akta Investiciono-razvojne banke Republike Srpske br. 10-68-2/10 od 8. aprila 2010. godine i 10/01-68-4/10 od 15. aprila 2010. godine, te akta Ministarstva finansija Republike Srpske broj 06.11/020-796/09 od 18. maja 2010. godine, koji je rješenjima br. 11 0 U 003042 10 U i 11 0 U 007087 10 U od 9. juna 2011. godine, apelantove tužbe odbacio u skladu sa članom 22. tačka 4. i članom 6. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS), a rješenjem broj 11 0 U 007088 10 U od 9. juna 2011. godine, tužbu odbacio na osnovu člana 22. tačka 1. i člana 25. ZUS-a.

3. Nalozima Okružnog suda br. 11 0 U 003042 10 U, 11 0 U 007087 10 U i 11 0 U 007088 10 U od 1. jula 2011. godine, apelantu je naloženo da u roku od osam dana plati sudske takse na navedene tužbe u upravnom sporu u iznosu od po 100,00 KM po tužbi.

4. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.b), II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 3., 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

6. S obzirom na to da apelant smatra da mu je, osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je, prije svega, da Ustavni sud odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

7. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član

6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim.

8. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Okružnog suda kojima su odbačene apelantove tužbe iz procesnih razloga budući da je Okružni sud utvrdio da osporeni akti ne predstavljaju konačne upravne akte, te da se protiv istih ne može voditi upravni spor, pa u skladu sa članom 22. tač 1. i 4. ZUS, te čl. 6. i 25. ZUS-a odlučio kao u dispozitivu. Stoga, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetnih tužbi, a da se nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donesena pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. Imajući u vidu da je Ustavni sud utvrdio da se predmeti postupak tiče isključivo utvrđivanja samo procesne dopustivosti predmetnih tužbi, to su i navodi apelanta o povredi prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter ovog prava, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.

10. Budući da je Ustavni sud već zaključio da se predmetni postupak nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, s obzirom da su njegove tužbe odbačene, slijedi da se, navodi apelanta u vezi povredom prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Apelant se također žali da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju apelanticini navodi o kršenju ovog prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom postupku ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelanta o povredi člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3218/11 (I. V.) | Sudska praksa | Aktio