Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3245/11 (Z. M.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Ponavljanje postupka
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3245/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 3245/11, rješavajući apelaciju Zaima Mušanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zaima Mušanovića podnesena protiv rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Pr 004243 10 Pžp od 23. juna 2010. godine i rješenje Općinskog suda u Živinicama broj 033-0-Pr-08-001110 od 25. marta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zaima Mušanovića podnesena protiv rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Pr 005615 10 Pžp od 1. jula 2011. godine i rješenje Općinskog suda u Živinicama broj 033-0-Pr-08-001110 od 7. septembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zaim Mušanovića (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Sanjin Bandović, advokat iz Živinica, podnio je 15. avgusta 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 03 0 Pr 004243 10 Pžp od 23. juna 2010. godine i 03 0 Pr 005615 10 Pžp od 1. jula 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 033-0-Pr-08-001110 od 25. marta 2010. godine i 033-0-Pr-08-001110 od 7. septembra 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 033-0-Pr-08-001110 od 25. marta 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 Pr 004243 10 Pžp od 23. juna 2010. godine, apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 236. st. 1. i 2. tačka 4. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH (u daljnjem tekstu: ZOBS) u vezi sa članom 36. istog zakona, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 150,00 KM, a primjenom člana 235. stav 4. ZOBS-a određena su mu dva kaznena boda uz obavezau da plati troškova prekršajnog postupka, a sve to na način kako je opisano u dispozitivu rješenja.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 033-0-Pr-08-001110 od 7. septembra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 Pr 005615 10 Pžp od 1. jula 2011. godine, odbačen je prijedlog apelanta za ponavljanje pravosnažno završenog postupka rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 Pr 004243 10 Pžp od 23. juna 2010. godine.
4. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo II/3.e), II/3.j) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i čl.6., 12. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 03 0 Pr 004243 10 Pžp od 23. juna 2010. godine i rješenja Općinskog suda broj 033-0-Pr-08-001110 od 25. marta 2010. godine
6. S obzirom da je prema navodima u apelaciji apelantu 23. avgusta 2010. godine uručeno osporeno rješenje Kantonalnog suda broj 03 0 Pr 004243 10 Pžp od 23. juna 2010. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. avgusta 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje. U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 03 0 Pr 005615 10 Pžp od 1. jula 2011. godine i rješenje Općinskog suda broj 033-0-Pr-08-001110 od 7. septembra 2010. godine.
7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okonačanog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. Budući da je Ustavni sud već zaključio da se u predmetnom postupaku isključivo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka, i da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima apelanta, slijedi da se, navodi apelanta u vezi povredom prava iz člana II/3.j) i člana 12. Evropske konvencije, moraju također, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Apelant se žali i na povredu prava prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Budući da su prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, navedeno pravo akcesorno, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju, Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava iz člana 14. Evropske konvencije, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić