Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3501/12 (KJKP ZOI 84' Olimpijski Centar Sarajevo d.o.o.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3501/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 3501/12, rješavajući apelaciju KJKP ZOI 84' Olimpijski Centar Sarajevo d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija KJKP ZOI 84' Olimpijski Centar Sarajevo d.o.o. podnesena protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu broj 61 0 Ps 000851 10 Ps 3 od 30. jula 2012. godine, presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 61 0 Ps 000851 12 Pž 2 od 11. juna 2012. godine i presude Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu broj 61 0 Ps 000851 10 Ps 3 od 16. marta 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. KJKP ZOI 84' Olimpijski Centar Sarajevo d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Esad Hrvačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 2. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 61 0 Ps 000851 10 Ps 3 od 30. jula 2012. godine, presude Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 61 0 Ps 000851 12 Pž 2 od 11. juna 2012. godine i presude Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ps 000851 10 Ps 3 od 16. marta 2012. godine.

2. Presudom Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ps 000851 10 Ps 3 od 16. marta 2012. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv tužene Općine Pale, radi zaštite posjeda, odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta, pobliže preciziran u izreci presude.

3. Presudom Višeg privrednog suda broj 61 0 Ps 000851 12 Pž 2 od 11. juna 2012. godine, žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i presuda Okružnog privrednog suda potvrđena.

4. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 61 0 Ps 000851 10 Ps 3 od 30. jula 2012. godine odbačena je revizija apelanta kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja Okružni privredni sud je istakao da je protiv presude Višeg privrednog suda punomoćnik apelanta podnio reviziju putem tog suda predajom iste na poštu dana 24. jula 2012. godine. Nadalje, Okružni privredni sud je konstatovao da je presudu Višeg privrednog suda, protiv koje je apelant podnio reviziju, punomoćnik apelanta primio dana 26. juna 2012. godine, a što je utvrđeno uvidom u fotokopiju dostavnice Višeg privrednog suda. Zatim, navedeno je da je odredbom člana 3. stav 1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) izmijenjena odredba člana 237. stav 1. ZPP-a na način da je predviđeno da se protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u privrednom sporu, a o kakvom je sporu u konkretnom slučaju i riječ, revizija može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Shodno tome, Okružni privredni sud je naveo da je, imajući u vidu datum dostave drugostepene presude, krajnji rok za podnošenje revizije bio dan srijeda 11. juli 2012. godine, revizija neblagovremena.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Okružni privredni sud je 30. jula 2012. godine donio rješenje broj 61 0 Ps 000851 10 Ps 3 kojim je reviziju apelanta, izjavljenu protiv presude Višeg privrednog suda broj 61 0 Ps 000851 12 Pž 2 od 11. juna 2012. godine, odbacio kao neblagovremenu. Naime, revizija apelanta je odbačena iz formalnih razloga i Vrhovni sud nije raspravljao o osnovanosti navoda iz revizije, s obzirom da je apelant propustio da u zakonom propisanom roku izjavi reviziju, u smislu odredbe člana 237. stav 1. ZPP-a. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da blagovremeno izjavi reviziju, apelant je onemogućio Vrhovni sud da suštinski preispita osporenu presudu Višeg privrednog suda u svjetlu revizionih navoda. Na taj način apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Na temelju navedenog Ustavni sud konstatuje da revizija, kao dopušteni vanredni pravni lijek, nije iskorištena djelotvorno, pa pošto nije ispunjen uslov djelotvornog iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3501/12 (KJKP ZOI 84' Olimpijski Centar… | Sudska praksa | Aktio