Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3583/12 (N. D.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3583/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 3583/12, rješavajući apelaciju Neđe Danilovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Neđe Danilovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 92 0 Rs 016053 12 Rev od 7. augusta 2012. godine i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 016053 11 Rsž od 20. marta 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Neđo Danilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, podnio je 30. augusta 2012. godine podnesak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) koji je prvobitno bio zaveden pod poslovnim brojem SU 33/12, a nakon popunjavanja obrasca apelacije 10. oktobra 2012. godine navedeni podnesak je registriran kao apelacija. Predmetna apelacija je podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 92 0 Rs 016053 12 Rev od 7. augusta 2012. godine i presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 Rs 016053 11 Rsž od 20. marta 2012. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 RS 016053 10 RS od 11. februara 2011. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv tuženog Javno preduzeće šumarstva „Šume Republike Srpske“ a.d. Sokolac – Šumsko gazdinstvo „Birač“ iz Vlasenice (u daljnjem tekstu: tuženi), radi zaštite prava iz radnog odnosa, obavezan je tuženi da apelantu isplati iznos od 7.959,14 KM sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate, na način pobliže preciziran u izreci presude, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 150,00 KM.
3. Presudom Okružnog suda broj 92 0 Rs 016053 11 Rsž od 20. marta 2012. godine žalba tuženog je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena, tako što je apelant odbijen sa dijelom zahtjeva da mu tuženi isplati iznos od 7.442,15 KM, dok je u preostalom dijelu žalba tuženog odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 92 0 Rs 016053 12 Rev od 7. augusta 2012. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se, između ostalog, pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojima stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, kao i na odredbe člana 316. stav 2. ZPP kojima je propisano da se, kao vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude, uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, te odredbe člana 316. stav 3. ZPP kojima je definisano da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Nadalje, Vrhovni sud je konstatovao da je vrijednost pobijanog dijela pravosnažne drugostepene presude 7.442,15 KM, zbog čega nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP. Najzad, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 92 0 Rs 016053 11 Rsž od 20. marta 2012. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 92 0 Rs 016053 12 Rev od 7. augusta 2012. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantu 26. marta 2012. godine uručena presuda Okružnog suda broj 92 0 Rs 016053 11 Rsž od 20. marta 2012. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. augusta 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić