Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3657/13 (M. S.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3657/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 3657/13, rješavajući apelaciju Milovana Salića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milovana Salića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 074331 13 Rev od 20. juna 2013. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 074331 12 Gž od 19. novembra 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milovan Salić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banja Luke, podnio je 23. avgusta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 074331 13 Rev od 20. juna 2013. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 074331 12 Gž od 19. novembra 2012. godine. Istovremeno apelant je podnio prijedlog za privremenu mjeru kojom će se "utvrditi povreda prava apelanta na pravično suđenje i ukinuti pobijane presude te naložiti nižestepenim sudovima ponovno suđenje u ovom predmetu".
2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 074331 09 P od 12. decembra 2011. godine, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta kojim i tužena Republika Srpska obavezana da apelantu po osnovu naknade nematerijalne štete na ime duševnih bolova zbog umanjene životne aktivnosti, na ime pretrpljennih fizičkih bolova i na ime pretrpljenog straha isplati ukupan iznos od 15.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamtom od dana presuđenja do isplate i troškovima postupka u iznosu od 3.564,09 KM.
3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 074331 12 Gž od 19. novembra 2012. godine, žalba tužene je uvažena i prvostepena presuda preinačena u dosuđujućem dijelu odluke na način da se tužena obavezuje da apelantu po osnovu naknade nematerijalne štete isplatiti ukupan iznos od 5.000,00 KM umjesto 15.000,00 KM, te troškove postupka u iznosu od 556,63 KM umjesto 3.564,09 KM.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 074331 13 Rev od 20. juna 2013. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 074331 12 Gž od 19. novembra 2012. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude u pogledu novčanog dijela tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, zbog čega revizija nije dozvoljena. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e), II/3.k) i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i iz čl. 6. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 074331 12 Gž od 19. novembra 2012. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 074331 13 Rev od 20. juna 2013. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručena presuda Okružnog suda broj 71 0 P 074331 12 Gž od 19. novembra 2012. godine, budući da je Vrhovni sud odlučujući po reviziji izjavljenoj protiv presude Okružnog suda donio rješenje 20. juna 2013. godine, pa se podrazumjeva da je presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. avgusta 2013. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić