Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3693/12 (M. M.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3693/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 3693/12, rješavajući apelaciju Mirsada Mustedanagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Mustedanagićapodnesena protiv akta Službe prostornog uređenja, komunalnih i stambenih djelatnosti Općine Velika Kladuša broj 03/2-23/8-1232/09 od 12. maja 2009. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsad Mustedanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 3. augusta 2011. godine podnesak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) koji je prvobitno bio zaveden pod poslovnim brojem SU 41/12, a nakon popunjavanja obrasca apelacije 20. oktobra 2012. godine navedeni podnesak je registriran kao apelacija. Predmetna apelacija je podnesena protiv akta Službe prostornog uređenja, komunalnih i stambenih djelatnosti Općine Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: Služba) broj 03/2-23/8-1232/09 od 12. maja 2009. godine.
2. Rješenjem Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije (u daljnjem tekstu: Minsitarstvo) broj 09-18-476/00 od 20. jula 2000. godine odobreno je firmi „Trans Trade“ iz Velike Kladuše, koja je u apelantovom vlasništvu, geološko istraživanje mineralne sirovine – dolomita na lokalitetu „Gladno brdo“ Podzvizd kod Velike Kladuše.
3. Rješenjem Ministarstva broj 07-18-456/01 od 12. marta 2002. godine potvrđene su geološke rezerve i kvalitet mineralne sirovine dolomita kao tehničkog građevinskog kamena na ležištu „Gladno brdo“ Podzvizd kod Velike Kladuše.
4. Rješenjem Ministarstva broj 07-18-509/02 od 18. novembra 2002. godine odobrena je eksploatacija industrijske mineralne sirovine dolomita na eksploatacionom polju „Gladno brdo“ Podzvizd kod Velike Kladuše.
5. Ugovorom o koncesiji broj KU 025/2005 potpisanim dana 1. novembra 2005. godine zaključenim između apelanta, kao vlasnika firme „Trans Trade“ iz Velike Kladuše i Ministarstva privrede Unsko-sanskog kantona, koncesionaru je dodijeljeno koncesiono pravo za eksploataciju industrijske mineralne sirovine dolomita na eksploatacionom polju „Gladno brdo“ Podzvizd kod Velike Kladuše.
6. Služba je svojim aktom broj 03/2-23/8-1232/09 od 12. maja 2009. godine, upućenim Mjesnoj zajednici Podzvizd, Općina Velika Kladuša, između ostalog, konstatovala da postoji saglasnost Općinskog načelnika za miniranje i iskop materijala za potrebe nasipanja puta Ponikve-Šemići-Lipi bunari u ukupnoj količini od cca 5000 m3 pijeska iz majdana „Razbojište“, lokalitet „Gladno brdo“.
7. Apelant smatra da je mu je osporenim aktom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
7. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spor zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv akta Službe broj 03/2-23/8-1232/09 od 12. maja 2009. godine, jer navedena odluka nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić