Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3913/13 (S. A. i M. A.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3913/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman,, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 3913/13, rješavajući apelaciju Saliha Alijagića i Muamera Alijagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Saliha Alijagića i Muamera Alijagića podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda Banjaluka broj 62 0 Ip 009685 13 Pž od 26. avgusta 2013. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Salih Alijagić i Muamer Alijagić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Dubrovnika, Republika Hrvatska, podnijeli su 13. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda Banjaluka (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 62 0 Ip 009685 13 Pž od 26. avgusta 2013. godine.

2. Presudom Višeg privrednog suda broj 62 0 Ps 008 339 12 Pž od 6. novembra 2012. godine preinačena je presuda Okružnog privrednog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 62 0 Ps 008339 11 Ps od 11. juna 2012. godine tako što su obavezani Republika Srpska i Opština Trebinje (u daljnjem tekstu: izvršenici) da apelantima solidarno isplate iznos pobliže označen u dispozitivu presude, kao i da im nadoknade troškove parničnog postupka.

3. Apelanti su 5. juna 2013. godine Okružnom privrednom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja, na osnovu pravosnažne i izvršne presude Višeg privrednog suda broj 62 0 Ps 008 339 12 Pž od 6. novembra 2012. godine, tako što će se izvršiti pljenidba novčanih sredstava sa računa izvršenika kod komercijalnih banaka.

4. Okružni privredni sud je rješenjem o izvršenju broj 62 0 Ip 009685 13 Ip od 17. juna 2013. godine odredio predloženo izvršenje.

5. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 62 0 Ip 009685 13 Ip od 29. jula 2013. godine odbijen je prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 17. juna 2013. godine.

6. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 62 0 Ip 009685 13 Pž od 26. avgusta 2013. godine usvojena je žalba izvršenika i preinačeno je rješenje Okružnog privrednog suda broj 62 0 Ip 009685 13 Ip od 29. jula 2013. godine tako što je prigovor izvršenika usvojen i preinačeno je rješenje o izvršenju Okružnog privrednog suda broj 62 0 Ip 009685 13 Ip od 17. juna 2013. godine u dijelu koji se odnosi na način izvršenja tako da je obustavljeno izvršenje na način utvrđen navedenim rješenjem o izvršenju od 17. juna 2013. godine, a određeno da će se isto provesti prema odredbama Zakona o unutrašnjem dugu.

7. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv rješenja Višeg privrednog suda broj 62 0 Ip 009685 13 Pž od 26. avgusta 2013. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), a da nisu u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

8. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

14. apelacija je preuranjena;

10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljene revizije od strane apelanata, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud još nije donio odluku o reviziji.

12. Član 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi:

«Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

13. Također, Ustavni sud podsjeća da je članom 254. stav 1. ZPP predviđeno da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravomoćno završen, dok je stavom 4. istog člana predviđeno da će se u postupku povodom revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenivati odredbe Zakona o parničnom postupku o reviziji protiv presude.

14. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3913/13 (S. A. i M. A.) | Sudska praksa | Aktio