Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4266/11 (S. J.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4266/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 4266/11, rješavajući apelaciju Sreće Jandrića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sreće Jandrića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0- Gž-08-000875 od 18. marta 2010. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Srećo Jandrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Miro Blaž advokat iz Viteza, podnio je 1. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-000875 od 18. marta 2010. godine.
2. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), a posebno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
3. Apelant je, prije podnošenja ove apelacije, 6. augusta 2010. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-000875 od 18. marta 2010. godine. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti, broj AP 3406/10 od 27. oktobra 2010. godine, odbacio apelantovu apelaciju kao ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Odluka Ustavni sud broj AP 3406/10 od 27. oktobra 2010. godine; objavljena na www.ustavnisud.ba).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(6) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
5. Ustavni sud zapaža da je apelant, prije podnošenja ove apelacije, odnosno 6. augusta 2010. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08- 000875 od 18. marta 2010. godine, koji je donio Odlukom o dopustivosti, broj AP 3406/10 (vidi Odluka Ustavni sud broj AP 3406/10 od 27. oktobra 2010. godine; objavljena na www.ustavnisud.ba), kojom je, odbacio apelantovu apelaciju kao ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Naime, u konkretnom slučaju, Ustavni sud je konstatovao da je prilikom odlučivanja o dopustivosti apelantovog prijedloga za izvršenje, Kantonlani sud nije ulazio u meritum slučaja već je prijedlog odbačen iz procesnih razloga, zbog nenadležnosti na koju se pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, Ustavni sud odlučio da se na predmetni postupak ne može primjeniti član 6. stav 1. Evropske konvencije, niti se u predmetnom postupku odlučivalo o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. U skladu sa navedenim Ustavni sud zapaža da je navedenom Odlukom o dopustivosti broj AP 3406/10 riješio apelantovu apelaciju koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet ove apelacije. Apelant nije Ustavnom sudu predočio navode ili dokaze koji ukazuju da postoji osnov da Ustavni sud o istim pitanjima ponovo odlučije, nego se uz navođenje istih argumenata, navodi apelacije u suštini odnose na nemogućnost izvršenja po njegovom prijedlogu za izvršenje, s obzirom da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-000875 od 18. marta 2010. godine, navedeni prijedlog odbačen zbog nenadležnosti. Stoga Ustavni sud zaključuje da se radi o istim pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, donošenjem Odluke o dopustivosti broj AP 3406/10 od 27. oktobra 2010. godine, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić