Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4284/11 (Ž. A.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4284/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 4284/11, rješavajući apelaciju Žarka Anića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Žarka Anića podnesena zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv trećih lica, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Žarko Anić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, kojeg zastupa ZOU Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnio je 31. oktobra 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv trećih lica. Apelant je 9. aprila 2013. godine dopunio apelaciju presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 K 015754 03 K od 19. novembra 2012. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 K 015754 03 K od 20. aprila 2009. godine, okrivljeni Tomislav Brekalo, Marijo Marić, Dragan Tomić i Darijo Rosić proglašeni su krivim da su na način i pod okolnostima opisanim u izreci presude počinili krivično djelo napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz člana 336. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine. Istom presudom oštećeni apelant i Zlatko Jazvin sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni su na parnicu, a okrivljeni su obavezani platiti troškove postupka i sudskog paušala.

3. Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 K 015754 10 K od 20. aprila 2010. godine žalbe okrivljenih su uvažena i presuda Općinskog suda broj 07 58 K 015754 03 K od 20. aprila 2009. godine ukida i predmet vraća na Općinskom sudu na ponovno odlučivanja pred potpuno izmjenjenim vijećem.

4. Presudom Općinskog suda broj 07 58 K 015754 03 K od 19. novembra 2012. godine, na osnovu člana 344. stav 1. tačka 6. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP ) prema optuženima Tomislavu Brekalu, Mariju Mariću, Draganu Tomiću i Dariju Rosiću odbija se optužba da su, na način i pod okolnostima opisanim u izreci presude, optuženi Tomislav Brekalo počinio krivično djelo teška tjelesna povreda iz člana 177. stav 1. KZ FBiH, a ostali optuženi počinili krivično djelo učestvovanje u tuči iz člana 179. KZ FBiH. Istom presudom oštećeni apelant i Zlatko Jazvin sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni su na parnicu, dok je u pogledu troškova postupka odlučeno da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda. Apelant i Kantonalno tužilaštvo Mostar su protiv navedene presude podnijeli žalbu.

5. Apelant smatra da je ovakvim postupanjem došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant je naveo da je pokrenuo parnični postupak za naknadu štete koji je prekinut do okončanja ovog krivičnog postupka, te obzirom na navedeno traži da mu se isplati naknada nematerijalne štete.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. U pogledu navoda apelanta da mu je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

8. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećih lica, te da se apelant ne žali na sudske odluke o njegovoj krivici, već se u istim pojavljuje u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

9. Iz navedenog proizilazi da pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanta, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione materiae nedopustiva, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4284/11 (Ž. A.) | Sudska praksa | Aktio