Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4379/10 (I. P.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4379/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 4379/10, rješavajući apelaciju Ivana Planinića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Planinića podnesena protiv rješanja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001320 od 27. jula 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Gž-000 151 od 12. maja 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivan Planinić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Ivan Brekalo odvjetnik iz Širokog Brijega, podnio je 11. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-001320 od 27. jula 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž- 000 151 od 12. maja 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 063- 0-P-06-000 035 od 18. februara 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-000 151 od 12. maja 2008. godine, u postupku radi utvrđenja bračne stečevine, utvrđeno je da je tužiteljica Dragica Prikrilj suvlasnica sa dijelom ¼ nekretnina bliže opisanih u izreci presude, pa se nalaže apelantu kao tuženom da tužiteljici izda ispravu podobnu za uknjižbu njezinih vlasničkih prava na tim nekretninama, u protivnom da će takvu ispravu zamjeniti ova presuda. Istom presudom utvrđeno je da je apelant dužan tužiteljici naknaditi troškove postupka, dok je sa viškom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001320 od 27. jula 2010. godine, odbačene su kao nedopuštene revizije tužiteljice i apelanta protiv presude Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-000 151 od 12. maja 2008. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da je označenena vrijednost spora u tužbi 18.000,00 kuna, koja je utvrđena u iznosu od 4.931,50 KM, koliko je na dan održavanja pripremnog ročišta iznosila protivvrijednost označenog iznosa izraženog u kunama. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da navedena vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, zbog čega revizija nije dozvoljena. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na rad.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-000 151 od 12. maja 2008. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001320 od 27. jula 2010. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presudu Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-000 151 od 12. maja 2008. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o apelantovoj reviziji doneseno 27. jula 2010. godine, pa se podrazumjeva da je presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. oktobra 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić