Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4801/11 (E. P.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4801/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 4801/11, rješavajući apelaciju Enesa Pašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enesa Pašića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Herecgovine broj S1 3 K 000908 11 K od 10. oktobra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Enes Pašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Suljo Delić advokat iz Sarajeva, podnio je 19. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Herecgovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) S1 3 K 000908 11 K od 10. oktobra 2011. godine.
2. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 000908 10 K od 5. jula 2011. godine, apelantu kao osuđenom na osnovu člana 46. stav 6. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH) odobren je zahtjev za plaćanje izrečene novčane kazne u iznosu od 10.000,00 KM u 10 jednakih mjesečnih rata, a koja kazna je izrečena pravosnažnom presudom Suda BiH broj S1 3 K 000908 11 K od 21. januara 2011. godine.
3. Povodom žalbe apelanta protiv rješenja Suda BiH broj S1 3 K 000908 10 K od 5. jula 2011. godine, Apelacino vijeće Suda BiH je rješenjem broj S1 3 K 000908 11 Kž 2 od 18. augusta 2011. godine, preinačeno osporeno rješenje na način da je odbačen kao nedopušten zahtjev apelanta od 23. juna 2011. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je pravosnažnom presudom Suda BiH broj S1 3 K 000908 11 K od 21. januara 2011. godine, apelant osuđen za počinjenje krivičnog djela nedozvoljeno korištenje autorskih prava iz člana 243. stav 1 KZ BiH, te da mu je za isto izrečena novčana kazana u iznosu od 10.000,00 KM, koju je dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude, te ukoliko ista ne bude plaćena u roku ista će se zamjeniti kaznom zatvora. Naime, Apelaciono vjeće Sud BiH dalje navodi da kako navedenom presudom nije utvrđena niti ostavljena mogućnost apelantu da izrečenu kaznu isplati u otplatama, te kako prvostepeni sud u skladu sa odredbom člana 46. stav 8. KZ BiH nije niti bio u mogućnosti da naknadnim rješenjem po nedopuštenom zahtjevu apelanta odlučuje i mijenja pravomoćnu odluku suda u pogledu izrečene novčane kazne i utvrđenog načina plaćanja. Apelaciono vjeće Sud BiH posebno ističe da ovakvim postupanjem je doveden u pitanje smisao postojanja instituta pravosnažnosti sudskih odluka i njegova svrha, kao jednog od ključnih instrumenata za održavanja pravne sigurnosti, te praktično podnošenim zahtjevom apelanta traženo je da se mijenja odluka koja je res iudicata. Na osnovu naprijed navedenih razloga apelaciono vijeće je preinačilo osporeno rješenje na način opisan u dipozitivu, obzirom da je zahtjev trebalo odbaciti kao nedopušten, a što nije učinio prvostepeni sud.
4. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 000908 10 K od 14. septembra 2011. godine, odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba protiv rješenja broj S1 3 K 000908 11 Kž 2 od 18. augusta 2011. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da u konkretnoj pravnoj situaciji radi se o pravosnažnoj odluci Apelacionog odjela, koja se više ne može pobijati žalbom, te je Sud BiH postupajući u skladu sa odredbom člana 312. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine odlučio kao u dispozitivu.
5. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 000908 10 K od 14. septembra 2011. godine, odlučeno je da se novčana kazna u iznosu od 10.000,00 KM izrečena pravosnažnom presudom Suda BiH broj S1 3 K 000908 11 K od 21. januara 2011. godine zamijeni kaznom zatvora u trajanju od 100 dana. U obrazloženju rješenja je navedeno da je predmetna presuda postala pravosnažna 21. aprila 2011. godine i da je apelant bio dužan izvršiti uplatu novčane kazne najdalje do 21. maja 2011. godine. Nadalje je navedeno da s obzirom da ista nije uplaćena u roku, da je apelant pozvan da izvrši uplatu, što je vidljivo iz uredno potpisane dostavnice od strane apelanta 30. maja 2011. godine, sa upozorenjem da će u slučaju nepostupanja ista biti zamjenjena kaznom zatvora, Sud BiH je cjeneći navedeno i postupajući u skladu sa članom 47. KZ BiH odlučio kao u dispozitivu rješenja.
6. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 K 000908 11 K od 10. oktobra 2011. godine, odbijena je žalba protiv prvostepenih rješenja Suda BiH br. S1 3 K 000908 10 K od 14. septembra 2011. godine.
7. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja Suda BiH, donesena u postupku nakon pravosnažno okončanog postupka u kojem je utvrđivana krivična optužba. Stoga, Ustavni sud treba da pruži odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje koje je utvrđeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv rješenja Suda BiH kojima je isključivo raspravljano pitanje postojanja zakonskih pretpostavki da se dozvoli zamjena izrečene novčane kazne kaznom zatvora, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojima je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić