Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5751/10 (M. L.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5751/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 5751/10, rješavajući apelaciju Marinka Lučića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marinka Lučića podnesena protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu, broj 3172514863 od 14. oktobra 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Marinko Lučić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, podnio je 18. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske(u daljnjem tekstu: Fond PIO RS), odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu, broj 3172514863 od 14. oktobra 2010. godine.
2. Fond PIO RS, filijala Banja Luka, u ponovnom postupku, donio je rješenje broj 3172514863 od 13. maja 2010. godine, kojim je apelantu određen novi iznos srazmjernog dijela starosne penzije počev od 19. jula 2007. godine u iznosu od 15,72 KM mjesečno, a od 1. maja 2008. godine penzija iznosi 17,28 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je ovako određena srazmjerna starosna penzija shodno odredbi člana 75. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu: Zakona o PIO) i u vezi sa čl. 77. i 88. Zakona o PIO, a prema forumuli zavisno od staža koji pada na teret Fonda RS. Ovo rješenje je doneseno u izvršenju rješenja Fonda PIO RS, odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu broj 3172514863 od 14. decembra 2009. godine, donesenog po uputama presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnje tekstu: Okružni sud) broj 11-0-U-000991-09-
U od 19. novembra 2009. godine.
3. Rješavajući po apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja, Fond PIO RS, odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu, donio je rješenje broj 3172514863 od 14. oktobra 2010. godine, kojim je žalba odbijena kao neosnovana.
4. Prema stanju spisa, apelant nije pokrenuo upravni spor protiv drugostepenog rješenja.
5. Apelant smatra da mu organi uprave u ponovnom postupku nisu pravilno odredili srazmjerni iznos starosne penzije po uputama presude Okružnog suda broj 11-0-U-000991-09-U od 19. novembra 2009. godine i navodi da mu je zbog toga povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te traži da mu se isplati naknada nematerijalne štete.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Fond PIO RS, filijala Banja Luka donio je rješenje broj 3172514863 od 13. maja 2010. godine, kojim je apelantu određen novi iznos srazmjernog dijela starosne penzije Nezadovoljan navedenim rješenjem apelant je podnio žalbu, koja je odbijena kao neosnovana rješenjem Fond PIO RS, odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu broj 3172514863 od 14. oktobra 2010. godine. S tim u vezi Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost u skladu sa Zakonom o upravnim sporovima, da tužbom u roku od 30 dana od dana prijema drugostepenog rješenja pokrene upravni spor pred Okružnim sudom, što prema stanju spisa nije učinio. Propustom da podnese tužbu apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvorne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, jer apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić