Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5801/10 (A. H.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5801/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 5801/10, rješavajući apelaciju Admira Hairlahovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Admira Hairlahovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Pr 004763 10 Pžp od 21. oktobra 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Cazinu broj 020-0-Pr-09-00-0359-I od 18. juna 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Admir Hairlahović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Amela Alagić advokat iz Cazina, podnio je 21. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Pr 004763 10 Pžp od 21. oktobra 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 020-0-Pr-09-00-0359-I od 18. juna 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 020-0-Pr-09-00-0359-I od 18. juna 2010. godine, apelant je oglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 238. stav 1. tačke 36. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH (u daljnjem tekstu: ZOBS), činjenično opisanog u izreci i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 40,00 KM. Istim rješenjem apelant je obavezan platiti troškove postupka u paušalnom iznosu od 30,00 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da je povodom zahtjeva za sudsko odlučivanje protiv prekršajnog naloga izdatog od strane PU II PS Cazin broj 05-
1/07-2-50/10 od 10. juna 2010. godine zbog prekršaja iz člana iz člana 238. stav 1. tačke 36. ZOBS-a, zakazan usmeni pretres. Dalje, Općinski sud je naveo da apelant nije prihvatio odgovornost, te je tokom postupka proveo dokaz saslušanjem svjedoka Senada Osmančevića - policajaca koji je kritične prilike u vršenju službenih dužnosti, poslova kontrole saobraćaja zatekao vozilo bliže opisano u izreci parkirano na trotuaru, te kako nije bilo vozača napisao prekršajni nalog. Prema stavu Općinskog suda iskaz svjedoka je uvjerljiv, te na osnovupriloženih materijalnih dokaza i fotodokumentaciji pa je stoga odlučio da je apelant odgovoran za učinjeni prekršaj, te mu izrekao novčanu kaznu u iznosu od 40,00 KM, budući da je za taj prekršaj u ZOBS-u propisana ta kazna u fiksnom iznosu.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 Pr 004763 10 Pžp od 21. oktobra 2010. godine, žalba apelanta je djelomično uvažena i prvostepeno rješenje preinačeno u odluci o sankciji na način da je apelantu izrečena uslovna osuda kojom se utvrđena novčana kazna 40,00 KM neće izvršiti ukoliko isti u roku od šest mjeseci od pravosnažnosti rješenja ne učini drugi prekršaj.
4. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na kažnjavanje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.S tim u vezi, Ustavni sud treba iskazati stav o primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Ustavni sud treba odgovoriti na pitanje radi li se u konkretnom slučaju o «krivičnoj» optužbi protiv apelanta.
7. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu apelantu izrečena prekršajna sankcija, novčana kazna u iznosu od 40,00 KM, zbog toga što je parkirao vozilo registarski broj 371–J–012 na trotuaru u ulici obala Isajbega, čime je počinio prekršaj iz člana 74. stav 1. tačke 5 ZOBS-a.. Ustavni sud treba utvrditi da li se konkretni prekršajni postupak smatra postupkom u kojem se odlučivalo o «krivičnoj optužbi» protiv apelanta u okviru autonomnog značenja koje ovaj pojam ima prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, kojim se svakom garantira da prilikom utvrđivanja (...) osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
8. Ustavni sud zapaža da je slično činjenično i pravno pitanje već razmatrao u predmetu broj AP 245/10 (odluka o dopustivosti Ustavnog suda od 13. marta 2013. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba), u kojoj je, između ostalog, nakon što je Ustavni sud zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjena prva dva kriterija za primjenu člana 6. Evropske konvencije, zaključeno da novčana kazna koja je u konkretnom slučaju izrečena apelantu i koja je u fiksnom iznosu propisana za počinioce predmetnog prekršaja nema taj stepen strogosti da bi se moglo zaključiti da postupak u kojem je izrečena ima karakter «utvrđivanja krivične optužbe» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Upravo suprotno tome Ustavni sud smatra da, u smislu navedenih kriterija, izricanje novčane kazne apelantu u iznosu od 30,00 KM nema karakter utvrđivanja krivične optužbe (vidi Evropski sud, Ravnsborg protiv Švedske, presuda od 21. februara 1994. godine). Ustavni sud smatra da se isti zaključak može izvesti i u odnosu na predmetnu apelaciju, pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke poziva na obrazloženje iz navedene odluke AP 245/10. Na osnovu iznesenog, Ustavni sud, imajući u vidu da izrečena novčana kazna nema potrebni nivo «strogosti» u smislu kriterija Evropskog suda, zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o disciplinskom prekršaju, te da stoga predmetni postupak ne uživa garancije prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U vezi sa apelantovim navodom o povredi člana 7. Evropske konvencije Ustavni sud ukazuje da je smisao člana 7. Evropske konvencije da obezbijedi «neophodnu zaštitu protiv proizvoljnog procesuiranja, osuđivanja i kažnjavanja» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kokkianakis protiv Grčke, presuda od 25. maja 1993. godine). Prema ustanovljenoj praksi Evropskog suda, pojam «krivičnog dijela» u članu 7. Evropske konvencije blisko je povezan sa značenjem pojma «krivična optužba» iz člana 6. Evropske konvencije (vidi Evropski sud,odluka u predmetu Dogan i drugi protiv Turske aplikacija broj 8803-8811/02 od 29. juna 2004 godine). Shodno ovakvom tumačenju Ustavni sud ukazuje da je član 7. Evropske konvencije primjeniv na sve postupke u kojima se utvrđuje «krivična optužba» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, što uključuje određene i prekršajne i disciplinske postupke. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom postupku ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelanta o povredi člana 7. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić