Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-705/12 (ZZ „Progres“ Prijedor)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-705/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 705/12, rješavajući apelaciju ZZ „Progres“ Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ZZ „Progres“ Prijedor podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 002786 10 Rev od 7. decembra 2011. godine, presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 002786 10 Pž od 15. septembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 11 71 Ps 002786 05 Ps od 25. augusta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. ZZ „Progres“ Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Gordana Kunić, advokat iz Prijedora, podnio je 17. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 002786 10 Rev od 7. decembra 2011. godine, presude Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 002786 10 Pž od 15. septembra 2010. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 11 71 Ps 002786 05 Ps od 25. augusta 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 11 71 Ps 002786 05 Ps od 25. augusta 2008. godine u pravnoj stvari apelanta protiv tuženih JP „Zavod za izgradnju grada – Prijedor“ i Općine Prijedor, radi utvrđenja, predaje u posjed i raskida ugovora, vsp. 136.234,52 KM i po protivtužbi JP „Zavod za izgradnju grada – Prijedor“ protiv apelanta, radi raskida ugovora i isplate, odlučeno je na način pobliže opisan u izreci presude.
3. Viši privredni sud je odlučujući o žalbama apelanta i JP „Zavod za izgradnju grada – Prijedor“ donio presudu broj 57 0 Ps 002786 10 Pž od 15. septembra 2010. godine kojom je odlučeno na način pobliže preciziran u izreci presude.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 002786 10 Rev od 7. decembra 2011. godine, djelimično je usvojena revizija JP „Zavod za izgradnju grada – Prijedor“ i presuda Višeg privrednog suda preinačena na način naveden u izreci presude, dok je revizija apelanta odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je istakao da je odredbom člana 3. stav 1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) izmijenjena odredba člana 237. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 85/03) na način da je predviđeno da se protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u privrednom sporu, a o kakvom je sporu u konkretnom slučaju i riječ, revizija može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Shodno tome, Vrhovni sud je naveo da je, s obzirom na to da je tadašnja punomoćnica apelanta presudu Višeg privrednog suda zaprimila 15. oktobra 2010. godine, a da je revizija izjavljena 11. novembra 2010. godine, revizija apelanta neblagovremena.
5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je 7. decembra 2011. godine donio rješenje broj 57 0 Ps 002786 10 Rev kojim je reviziju apelanta, izjavljenu protiv presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 002786 10 Pž od 15. septembra 2010. godine, odbacio kao neblagovremenu. Naime, revizija apelanta je odbačena iz formalnih razloga i Vrhovni sud nije raspravljao o osnovanosti navoda iz revizije, s obzirom da je apelant propustio da u zakonom propisanom roku izjavi reviziju, u smislu odredbe člana 237. stav 1. ZPP-a. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju bio ispunjen i formalni uvjet za korištenje revizije kao vanrednog pravnog lijeka, u smislu odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a, budući da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi limitirajući iznos od 20.000,00 KM, pa je apelant bio dužan da prije podnošenja apelacije djelotvorno iskoristi taj dopušteni vanredni pravni lijek koji mu je bio na raspolaganju.
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da blagovremeno izjavi reviziju, apelant je onemogućio Vrhovni sud da suštinski preispita osporenu presudu Višeg privrednog suda u svjetlu revizionih navoda. Na taj način apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Na temelju navedenog Ustavni sud konstatuje da revizija, kao dopušteni vanredni pravni lijek, nije iskorištena djelotvorno, pa pošto nije ispunjen uslov djelotvornog iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić