Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-955/11 (V. V.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-955/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 955/11, rješavajući apelaciju Vladimira Vukovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladimira Vukovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 K 012689 09 Kžž od 22. septembra 2009. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 012689 09 Kžž od 13. aprila 2009.

godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladimira Vukovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 K 012689 10 Kvlz od 26. novembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vladimir Vuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Miljkan Pucar advokat iz Banja Luke, podnio je 24. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 K 012689 10 Kvlz od 26. novembra 2011. godin, presude Vrhovnog suda broj 71 0 K 012689 09 Kžž od 22. septembra 2009. godine i presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 012689 09 Kžž od 13. aprila 2009. godine.

2. Pravosnažnom presudom Vrhovnog suda broj 71 0 K 012689 09 Kžž od 22. septembra 2009. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Okružnog tužioca u Banjoj Luci i branioca apelanta kao optuženog i potvrđena presuda Okružnog suda broj 71 0 K 012689 09 Kžž od 13. aprila 2009. godine, kojom je nakon ukidanja oslobađajuće presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 012689 08 K od 12. juna 2008. godine, na pretresu apelant kao osuđeni oglašen krivim za krivično djelo primanje mita iz člana 351. stava 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, za koje mu je izrečena uslovna osuda i utvrđena kazna zatvora u vremenskom trajanju od šest mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine, ako u roku od jedne godine ne učini novo krivično djelo.

3. Apelant je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Vrhovnog suda broj 71 0 K 012689 09 Kžž od 22. septembra 2009. godine, koji je Vrhovni sud odbacio kao nedozvoljen rješenjem broj 71 0 K 012689 10 Kvlz od 26. novembra 2011. godine.

4. Apelant se žali da su mu osporenim odlukama povrijeđena pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e). Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1.) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4.) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

a. Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 71 0 K 012689 09 Kžž od 22. septembra 2009. godine

6. S obzirom da je prema navodima u apelaciji apelanta 29. decembra 2009. godine uručena osporena presuda Vrhovnog suda broj 71 0 K 012689 09 Kžž od 22. septembra 2009. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. februara 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporena presuda. b. Dopustivost u odnosu na rješenje Vrhovnog suda broj 71 0 K 012689 10 Kvlz od 26. novembra 2011. godine

7. Ustavni sud zapaža da se apelant žali da mu je rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 K 012689 10 Kvlz od 26. novembra 2011. godine, kojom je odbačen njegov zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen protiv pravosnažne presude Vrhovnog suda broj 71 0 K 012689 09 Kžž od 22. septembra 2009. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

8. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom apelantovog zahtjeva za zaštitu zakonitosti predstavljao postupak u kojem je „utvrđivana osnovanost krivične optužbe“ protiv njega, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

9. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažne presude Okružnog suda, kojom je pravomoćno okončan krivični postupak protiv apelanta, ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uvjeta za zaštitu zakonitosti, odnosno vanredno preispitivanje pravomoćne presude. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite.

10. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u ovom dijelu, moraju odbaciti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-955/11 (V. V.) | Sudska praksa | Aktio