Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2511/10 (S. B.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Eksproprijacija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Vanparnični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2511/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 2511/10, rješavajući apelaciju Stjepana Bešlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stjepana Bešlića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 64 0 V 000985 09 Rev od 13. maja 2010. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 V 000985 09 Gž od 8. juna 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 V 000985 07 V od 13. marta 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Stjepan Bešlić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Semir Guzin, advokat iz Mostara, podnio je 22. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 V 000985 09 Rev od 13. maja 2010. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 V 000985 09 Gž od 8. juna 2009. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 V 000985 07 V od 13. marta 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 64 0 V 000985 07 V od 13. marta 2009. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 64 0 V 000985 09 Gž od 8. juna 2009. godine, određena je naknada za nepotpuno eksproprisane nekretnine, pobliže označene u izreci rješenja, koje su u vlasništvu-posjedu apelanta, a koje su izuzete Rješenjem Službe za imovinsko pravne, geodetske poslove i katastar Općine Posušje broj 05-31-78/05 od 6. jula 2005. godine, u ukupnom iznosu od 4.385,00 KM, te da taj iznos predlagatelj „Elektroprenos BiH“ AD Banjaluka, Operativno područje Mostar (u daljnjem tekstu: predlagatelj) plati vlasniku (apelantu) u roku od 15 dana po pravosnažnosti rješenja sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke o određivanju naknade, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 1.075,00 KM. Apelant je odbijen sa preostalim diejlom opredjeljenog zahtjeva za naknadu preko dosuđenog iznosa.

3. U obrazloženju prvostepenog rješnja je navedeno da je u konkretnom slučaju vanparnični postupak pokrenut po službenoj dužnosti na osnovu člana 64. Zakona o eksproprijaciji („Službene novine FBiH“ broj 70/04) iz razloga što vanparnične stranke (apelant i predlagatelj) kod nadležnog organa uprave u roku od dva mjeseca nisu postigle sporazum o visini naknade za nepotpuno eksproprisane nekretnine. Dalje je navedeno da je odredbom člana 46. stav 2. Zakona o eksproprijaciji propisano da tržišna vrijednost izražena u cijeni na području gdje se vrši eksproprijacija je ona za koju se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđenja. Nadalje, članom 53. stav 1. navedenog zakona je propisano da se naknada za oduzeto poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje u novcu prema tržišnoj vrijednosti takvog zemljišta, a članom 56. tog zakona određeno je da se u slučaju ustanovljenja služnosti naknada određuje u iznosu za koji je uslijed ustanovljenja služnosti umanjena vrijednost nekretne, kao i za nastalu štetu. Općinski sud je dalje naveo da je u toku postupka na osnovu mišljenja Federalnog ministarstva energetike, rudarstva i industrije Mostar od 16. januara 2006. godine utvrđeno da nema opasnosti od štetnog uticaja elektromagnetnog zračenja nastalog od izgradnje dalekovoda visokog napona 220 kV po život i zdravlje ljudi i okoliš koji se nalaze ili se mogu nalaziti duže vrijeme u njegovoj neposrednoj blizini. Zatim je navedeno da je iz Ugovora o ustanovljenju služnosti za stupna mjesta 159,160. i 162. utvrđeno da je naknada za ustanovljenu služnost na zemljištu ispod stuba utvrđena u iznosu od po 6,00 KM/ modnosno 8,00 KM/ m , te da je iz dopisa Porezne uprave utvrđeno da se tržišna vrijednost predmetnih nekretnina kreće od 5,50 do 25,00 KM za m . U toku postupka su provedeni i dokaz vještačenja vještaka poljoprivredne struke, vještaka građevinske struke i vještaka elektrostruke. Visinu nakande za nepotpuno eksptoprisano zemljište Općinski sud je utvrdio na osnovu nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke, a štetnost dalekovoda je cijenio iz nalaza i mišljenja vještaka elektro struke u odnosu na upotrebu oruđa i radnih strojeva, koji se koriste prilikom obrađivanja poljoprivrednog zemljišta.

4. U obrazloženju drugostepene presude je istaknuto da je pravilno Općinski sud prihvatio nalaz vještaka poljoprivredne struke kao stručan i objektivan i sačinjen u skladu s pravilima struke i da je na osnovu njega pravilno apelantu utvrdio naknadu za nepotpuno eksproprisane nekretnine, a ovo stoga što je vještak prilikom utvrđivanja visine nknade cijenio sve okolnosti koje su od uticaja na visinu naknade, a posebno imajući u vidu odnos ponude i potražnje. Takođe je istaknuto da iz provedenih dokaza u spisu proizlazi jasan i nedvojben zaključak da se u konkrentom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu, a kako je to pravilno prihvatio i utvrdio prvostepeni sud, pa su stoga neosnovani apelantovi žalbeni navodi da se radi o građevinskom zemljištu i da je zbog toga i visinu naknade treabalo utvrditi prema nalazu vještaka građevinske struke. Konačno je istaknuto da su neosnovani i apelantovi navodi u pogledu povrede postupka, koja se ogleda u tome što sud nije naveo iznos u kom dijelu odbija prijedlog, a ovo stoga što to nije od uticaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, jer je iz izreke pobijane odluke jasno vidljivo što i u kom iznosu je apelantu dosuđeno.

5. Apelant je protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 64-0-V-000985 09 Gž od 8. juna 2009. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 64-0-V-000985 09 Rev od 13. maja 2010. apelantovuu reviziju odbio kao neosnovanu.

6. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda, u vezi sa apelantovim revizioniom navodima o pogrešno utvrđenoj naknadi za nepotpuno eksproprisane nekretnine, je prije svega istaknuto da su prema utvrđenju nižestepenih sudova predmetne parcele poljoprivredno zemljište, te kako je Vrhovni sud vezan za činjenična utvrđenja nižestepenih sudova potpuno je irelevantno da li će i kada u budućnosti, nakon izmjene regulacionog plana općine Posušje, nepotpuno eksproprisane nekretnine i zvanično promijeniti svoju namjenu u građevinsko zemljište. Vrhovni sud je dalje naveo da prema odredbi člana 56. Zakona o eksproprijaciji naknada se određuje u iznosu za koji je usljed ustanovljene služnosti umanjena tržišna vrijednost nekretnina kao i za nastalu štetu. Faktičko je pitanje da li je i u kom obimu umanjena vrijednost zemljišta usljed ustanovljenja služnosti postavljanjem dalekovoda, pa su nižestepeni sudovi ovu činjenicu utvrdili prihvatanjem stručnog nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke. Kako postavljanje vodova dalekovoda nije onemogućilo korištenje predmetnog poljoprivrednog zemljišta na način kako je korišteno i kako se uobičajeno koristi, već je dovelo do ograničenja mogućnosti korištenja dijela nekretnina u druge svrhe, vještak je ocijenio, a što slijedi iz njegovog nalaza i mišljenja, koji su prihvatili nižestepeni sudovi da umanjenje tržišne vrijednosti predmentih nekretnina odgovara 50% umanjenju tržišne vrijednosti za dio zemljišta u površini obuhvata trase ispod vodova dalekovoda, a prema procjeni vještaka ukupno umanjenje tržište vrijednosti parcela usljed ustanovljene služnosti iznosi za 4.385,00 KM koji iznos je i dosuđen apelantu kao naknada za nepotpuno eksproprisane nekrentine. Naime za taj iznos naknade umanjena je tržišna vrijednost cijelih nekretnina. Stoga, po ocjeni Vrhovnog suda, apelant pogrešno smatra da je na navedni način umanjena tržišna vrijednost samo dijela nekretnine i da mu pripada naknada za cijelu nekretninu, zanemarujući pri tome osnovnu činjenicu da je izvršena nepotpuna eksproprijacija i da je on ostao vlasnik nekretnina preko kojih je samo ustanovljena služnost.

7. Apelant je naveo da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.. U vezi sa tim, ističe da osporena rješnja nisu na zakonu zasnovana i da je tim rješenjima pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeno stanje i pogrešnu primjeno materijalno pravo. Apelant navodi da su sudovi bazirali svoju odluku na nalazu i mišljenju vještaka poljoprivredne struke, a da je predmetno zemljište trebalo tretirati kao građevinsko zemljište i odluku o naknadi bazirati na nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke, te da je visina naknade pogrešno utvrđena.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.“

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu, koji se zasnivaju isključivo na navodima o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno je li prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi, odnosno da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2511/10 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio