Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3265/10 („Farmaprom“ d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

Nema povrede
Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Javne nabavke
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3265/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. listopada 2013. godine, u predmetu broj AP-3265/10, rješavajući apelaciju „Farmaprom“ d.o.o. Banjaluka na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Farmaprom“ d.o.o.

Banjaluka podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj U-1213/07 od 1. lipnja 2010. godine, Rješenja Ureda za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine broj U-641/07 od 22. kolovoza 2007.

godine, Odluke Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske broj 09-5389-1/07 od 18. srpnja 2007. godine i Odluke Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske broj 01-3026-1/07 od 6.

srpnja 2007. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. „Farmaprom“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Radmila Plavšić, odvjetnica iz Banjaluke, podnio je 29. srpnja 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-1213/07 od 1. lipnja 2010. godine, Rješenja Ureda za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured) broj U-641/07 od 22. kolovoza 2007. godine, Odluke Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond) broj 09-5389-1/07 od 18. srpnja 2007. godine i Odluke Fonda o dodjeli ugovora broj 01-3026-1/07 od 6. srpnja 2007. godine.

2. Odlukom o dodjeli ugovora broj 01-3026-1/07 od 6. srpnja 2007. godine, Fond je u postupku javne nabavke medicinske opreme (tender objavljen u „Službenog glasniku BiH“ 7. svibnja 2007. godine) kao najpovoljnije ponuditelje izabrao tvrtke „Broma Bel“ iz Trna, „Krajinalijek“ Banjaluka, „Medikom“ Bijeljina i apelanta (u presudi precizirano za koji vid medicinske opreme).

3. Apelant je na navedenu odluku izjavio prigovor smatrajući da je trebao biti proglašen najpovoljnijim ponuditeljem i po druga dva vida nabavke medicinske opreme, koji je odbijen Odlukom Fonda broj 09-5389-1/07 od 18. srpnja 2007. godine.

4. Apelant je uložio žalbu na navedenu odluku, koja je odbijena kao neutemeljena Rješenjem Ureda broj U-641/07 od 22. kolovoza 2007. godine.

5. Presudom Suda BiH U-1213/07 od 1. lipnja 2010. godine, odbijena je apelantova tužba. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da je u postupku javne nabavke medicinske opreme izvršena provjera svih ponuditelja, sukladno odredbama članka 22. Zakona o javnim nabavkama, te da je donesena zakonita odluka o izboru najpovoljnijih ponuditelja. Kako apelant za određene vidove medicinske opreme nije dostavio traženu dokumentaciju, to se njegove prijave nisu razmatrale.

6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, pravo na djelotvorni pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i pravo na zlouporabu prava iz članka 17. Europske konvencije. Apelant tvrdi da je u postupku izbora najpovoljnije ponude on bio najpovoljniji ponuditelj za nabavku medicinske opreme i po dva druga vida, međutim donesene su nezakonite odluke i najboljim ponuditeljima proglašene su druge tvrtke. Apelant navodi da je diskriminiran, jer su njegove ponude odbačene budući da su samo na njega odnosili određeni uvjeti, a na druge ponuditelje ne. Apelant ističe da je tender prvi put raspisan 2004. godine i da je Ured dva puta poništavao tender zbog kršenja Zakona o javnim nabavkama, tako da je očito da postupak traje dugo i da mu je povrijeđeno suđenje u razumnom roku.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. Vezano za apelantove navode u svezi duljine postupka, jer je tender prvi put raspisan 2004. godine i Ured je dva puta poništavao tender, Ustavni sud nalazi da je objava tendera za nabavku medicinske opreme, po kojem je vođen predmetni postupak, izvršena 7. svibnja 2007. godine, a da je postupak okončan 1. lipnja 2010. godine, dakle u roku od tri godine. U tom periodu donesene su četiri odluke. Ustavni sud zaključuje da su ovi apelantovi navodi očito (prima facie) neutemeljeni.

10. Vezano za ostale apelantove navode o kršenju njegovih ustavnih prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su organi uprave i redoviti sud dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, prava na djelotvorni pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije i prava na zlouporabu prava iz članka 17. Europske konvencije, očito (prima facie) neutemeljeni.

12. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3265/10 („Farmaprom“ d.o.o. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio