Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3280/10 („DENZEC COMMERCE“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3280/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 3280/10, rješavajući apelaciju „DENZEC COMMERCE“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „DENZEC COMMERCE“ d.o.o. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 087801 10 Pz od 25. maja 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 087801 10 Ip (stari broj IP-2316/04) od 29. oktobra 2009. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „DENZEC COMMERCE“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 30. jula 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 087801 10 Pz od 25. maja 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 087801 10 Ip (stari broj IP-2316/04) od 29. oktobra 2009. godine. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere „kako ne bi došlo do otuđenja imovine izvršenika“.
2. Ustavni sud je donio Odluku broj AP 3280/10 od 13. juna 2012. godine, kojom je odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 087801 10 Ip (stari broj IP-2316/04) od 29. oktobra 2009. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 087801 10 Pz od 25. maja 2010. godine obustavljen je izvršni postupak.
4. Iz obrazloženja rješenja Općinskog suda proizlazi da je na prijedlog apelanta kao tražioca izvršenja od 16. februara 2007. godine, a na osnovu izvršne isprave-Presude Općinskog suda broj Ps-
45/04 od 9. jula 2004. godine i Rješenja o ispravci Općinskog suda broj Ip-2316/04 od 19. marta 2007. godine doneseno Rješenje Općinskog suda broj Ip-2316/04 od 19. marta 2007. godine kojim je određeno izvršenje prema izvršeniku „UPI ŠUMA PRODUKT DD“ Sarajevo u stečaju (u daljnjem tekstu: izvršenik) u visini, obimu i na način kako je to pobliže opisano u predmetnom rješenju o određivanju izvršenja. Iz obrazloženj rješenja nadalje proizlazi da je podneskom od 5. oktobra 2009. godine izvršenik obavijestio Općinski sud da je 21. aprila 2009. godine pred Općinskim sudom održano ročište povodom prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje u predmetu 65 0 Ps 063242 04 na kojem je usvojen prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, te je presuda zbog propuštanja sa klauzulom pravosnažnosti Općinskog suda broj Ps-45/04 od 9. jula 2004. godine ukinuta i stavljena van snage, te dostavio dokaz o tome. S obzirom da je izvršna isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju ukinuta i stavljena van snage, Općinski sud je shodno odredbi člana 63. stav 1. Zakona o izvršnom postupku odlučio da obustavi predmetni izvršni postupak.
5. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja istakao da, s obzirom da je izvršna isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenja ukinuta i stavljena van snage, Općinski sud je pravilno izvršni postupak obustavio pozivajući se na odredbe člana 63. st. 1. Zakona o izvršnom postupku, te je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje imajući u vidu odredbe člana 235. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku.
6. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne I Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da su osporena rješenja donesena suprotno Zakonu o parničnom postupku, Zakonu o izvršnom postupku i Zakonu o stečajnom postupku, te da je u konkretnom slučaju izvršni postupak trebalo nastaviti iz razloga što je Rješenjem Općinskog sud broj 65 0 ST 035914 08 ST od 6. juna 2008. godine otvoren stečajni postupak nad izvršenikom, s obzirom da apelant smatra da je on razlučni povjerilac.
1. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.“
2. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
3. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se zasnivaju isključivo na navodima o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).
4. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili zašto su predmetni izvršni postupak obustavili, a data obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Pri tom Ustavni sud ima u vidu da apelant u apelaciji ponavlja tvrdnje koje je već isticao u postupku pred redovnim sudovima te da su redovni sudovi u vezi s tim tvrdnjama u osporenim presudama dali obrazloženja koja su u skladu sa standardima Evropske konvencije. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
5. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
6. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić