Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3708/10 (A. B.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nije krivična optužba
  • Krivični postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3708/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. listopada 2013. godine, u predmetu broj AP-3708/10, rješavajući apelaciju Admira Beganovića na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i stavak 4. točka 9. članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Admira Beganovića podnesena protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Kž-09-000105 od 28. lipnja 2010. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 096-

0 K-09-000164 od 22. listopada 2009. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Admira Beganovićapodnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 029937 11 Kvl od 8. lipnja 2011. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 029937 11 Kv od 26. travnja 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Admir Beganović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle kojeg zastupa Faruk Balijagić, odvjetnik iz Tuzle, podnio je 28. kolovoza 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Kž-09-000105 od 28. lipnja 2010. godine i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 096-0 K-09-000164 od 22. listopada 2009. godine. Ova apelacija je zavedena kao AP-3708/10.

2. Apelant je 4 srpnja 2011. godine podnio apelaciju protiv Rješenja Apelacionog suda broj 96 0 K 029937 11 Kvl od 8. lipnja 2011. godine i Rješenja Osnovnog suda broj 96 0 K 029937 11 Kv od 26. travnja 2011. godine. Ova apelacija je zavedena kao AP-2708/11.

3. S obzirom na to da se apelacije broj AP-3708/10 i AP-2708/11 odnose na isti kazneni postupak, odnosno da je riječ o istom apelantu u redovitom postupku, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku broj AP-3708/10.

4. Presudom Osnovnog suda broj 096-0 K-09-000164 od 22. listopada 2009. godine apelant je oglašen krivim zato što je, u vrijeme i na način navedeno u izreci presude počinio kazneno djelo falsificiranje isprave iz članka 367. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine. Osnovni sud izrekao je apelantu uvjetnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, koje se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

5. Presudom Apelacionog suda broj 097-0-Kž-09-000105 od 28. lipnja 2010. godine odbijena je žalba apelantovog branitelja i potvrđena prvostupanjska presuda. U uvodu presude Apelacionog suda navedeno je da je presuda donesena nakon održane javne sjednice vijeća u prisutnosti, između ostalog, apelanta i u odsutnosti uredno obaviještenog apelantovog branitelja.

6. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 K 029937 11 Kv od 26. travnja 2011. godine koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 K 029937 11 Kvl od 8. lipnja 2011. godine, odbačen je apelantov zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka, protiv Presude Osnovnog suda broj 096-0-K-09-000164 od 22. listopada 2009. godine.

7. Apelant u apelaciju broj AP-3708/10 je naveo da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da je Apelacioni sud ignorirao zahtjev njegovog branitelja da se sjednica prolongira radi bolesti, o čemu je uredno dostavio dokumentaciju.

8. Apelant u apelaciju broj AP-2708/11 je naveo da mu je pobijanim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

9. U odgovoru na apelaciju, Apelacioni sud je naveo da je sjednicu vijeća održao u smislu članka 304. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP). Vezano za zahtjev apelantovog branitelja da se sjednica odloži zbog bolesti, Apelacioni sud je naveo da je odbio zahtjev, jer je zaključio da zahtjev za ponovnu odgodu sjednice nije utemeljen. (Sjednica ranije odgođena na zahtjev apelantovog branitelja).

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2. i stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očito (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

a) Dopustivost prima facie u odnosu na presude

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

12. Apelant tvrdi da je Apelacioni sud ignorirao zahtjev njegovog branitelja da se sjednica prolongira radi bolesti. Ustavni sud nalazi da odredbe članka 304. stavak 4. ZKP-a propisuju da nedolazak stranaka i branitelja koji su uredno obaviješteni ne spriječava održavanje sjednice vijeća. Iz uvoda presude slijedi da je apelantov branitelj uredno obaviješten. Osim toga, iz odgovora na apelaciju slijedi da je Apelacioni sud razmatrao drugi put (prvi put uvažio zahtjev apelantovog branitelja) zahtjev apelantovog branitelja za odgodu sjednice, te zaključio da nije utemeljen. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da u svezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i članka 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju, očito (prima facie) neutemeljeni.

Dopustivost u odnosu na rješenja

13. Apelant osporava Rješenje Apelacionog suda broj 96 0 K 029937 11 Kvl od 8. lipnja 2011. godine i Rješenje Osnovnog suda broj 96 0 K 029937 11 Kv od 26. travnja 2011. godine, kojim je odbačen njegov zahtjev za ponavljanje postupka. Proizilazi da u ovom postupku nije utvrđivana „utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe“ protiv apelanta, već je odlučivano o postojanju uvjeta da se donese odluka o ponavljanju pravosnažno okončanog kaznenog postupka. Iz navedenog slijedi da članak 6. Europske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od članka 6. Europske konvencije, apelacija je u odnosu na Rješenje Apelacionog suda broj 96 0 K 029937 11 Kvl od 8. lipnja 2011. godine i Rješenje Osnovnog suda broj 96 0 K 029937 11 Kv od 26. travnja 2011. godine inkompatibilna ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud zaključuje kako su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, kao akcesornog prava, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

16. Imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. i stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, odnosno ako je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3708/10 (A. B.) | Sudska praksa | Aktio