Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4736/11 („TRANSTTER“ A.D. Bosanski Brod)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prava iz radnog odnosa
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4736/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. listopada 2013. godine, u predmetu broj AP-4736/11, rješavajući apelaciju „TRANSTTER“ A.D. Bosanski Brod na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 2. i stavak 4. točka 4. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “TRANSTTER“ A.D.
Bosanski Brod podnesena protiv podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Rs 029518 11 Rsž od 4. listopada 2011.
godine i Presude Osnovnog suda u Derventi broj 84 0 Rs 029518 10 Rs od 27. lipnja 2011. godine, zbog toga što je očito (prima facie) neutemeljena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “TRANSTTER“ A.D.
Bosanski Brod podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Rs 029521 11 Rsž od 31. listopada 2011. godine i Presude Osnovnog suda u Derventi broj 84 0 Rs 029521 10 Rs od 27. lipnja 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. „TRANSTTER“ A.D. Bosanski Brod (u daljnjem tekstu: apelant) iz Broda kojeg zastupa Zoran Bubić, odvjetnik iz Banjaluke podnio je 12. prosinca 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 84 0 Rs 029518 11 Rsž od 4. listopada 2011. godine i Presude Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 84 0 Rs 029518 10 Rs od 27. lipnja 2011. godine. Ova apelacija je zavedena kao AP-4736/11.
2. Apelant je 3. siječnja 2012. godine podnio apelaciju protiv presude Okružnog suda broj 84 0 Rs 029521 11 Rsž od 31. listopada 2011. godine i presude Osnovnog suda broj 84 0 Rs 029521 10 Rs od 27. lipnja 2011. godine. Ova apelacija je zavedena kao AP-40/12.
3. Ustavni sud je na sjednici Malog vijeća održanoj 12. lipnja 2013. godine usvojio je apelantov prijedlog za prioritetno rješavanje predmeta br. AP-4736/11 i AP-40/12.
4. S obzirom na to da apelacije broj AP 4736/11 i AP 40/12 odnose na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno da je riječ o istom apelantu, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku broj AP 4736/11.
5. Presudama Osnovnog suda br. 84 0 Rs 029518 10 Rs od 27. lipnja 2011. godine i 84 0 Rs 029521 10 Rs od 27. lipnja 2011. godine, obvezan je apelant da tužiteljici M.Đ., odnosno tužiteljici S.R. isplati naknade na ime toplog obroka i regresa (u izreci presuda preciziran period i iznosi naknada). Istim presudama odbijena je tužiteljica M.Đ., odnosno tužiteljica S.R sa viškom tužbenog zahtjeva. Također istim presudama obvezan je apelant da Savezu sindikata Republike Srpske naknadi troškove. U obrazloženju presuda, Osnovni sud je naveo da u se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe Posebnog kolektivnog ugovora saobraćaja i veza RS-a, jer je zaključen na temelju Općeg kolektivnog ugovora („Službeni glasnik RS-a“ broj 27/06) koji je Odlukom Ustavnog suda broj U-44/06 od 7. studenog 2007. godine stavljen izvan snage. Na konkretni slučaj primjenjuju odredbe Zakona o radu –prečišćeni tekst i Opći kolektivni ugovor („Službeni glasnik RS-a“ broj 13/98 i 39/99). Naime, odredbama članka 55. stavak 1. točka 5. Općeg kolektivnog ugovora regulirano je da poslodavac uposlenom isplaćuje na teret materijalnih troškova poslovanja jedan topli obrok za vrijeme radnog dana, kao i u slučaju obavljenog prekovremenog rada duljeg od tri sata dnevno u visini najniže cijene rada iz članka 42. srazmjerno broju dana provedenih u redovnom radnom vremenu, a istim člankom točkom 6. Općeg kolektivnog ugovora propisano je da se isplaćuje na isti trošak poslovanja regres za korištenje godišnjeg odmora u visini tri najniže cijene rada u mjesecu koji prethodi mjesecu otpočinjanja korištenja odmora. Osnovni sud je naveo da negativno poslovanje apelanta nije od utjecaja na pravo djelatnika na naknadu za topli obrok i regres koje se isplaćuju na teret materijalnih troškova, jer predmet spora nije utvrđenje ima li apelant novčanih sredstava za isplatu ovih naknada nego utvrđenje obveze apelanta da isplati ove naknade. (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine br. AP-3271/06 i AP- 9/07).
6. Presudama Okružnog suda br. 84 0 Rs 029518 11 Rsž od 4. listopada 2011. godine i 84 0 Rs 029521 11 Rsž od 31. listopada 2011. godine odbijene su apelantove žalbe i prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelovima su potvrđene, a u preostalom dijelu odlučeno je da prvostupanjske presude ostaju neizmijenjene. U obrazloženjima presuda, Okružni sud je naveo da je obveza apelanta na isplatu naknada na ime toplog obroka i regresa utvrđena zakonom i kolektivnim ugovorom, pa poslovanje apelanta s gubitkom nije od utjecaja za isplatu ovih naknada.
7. Apelant je u predmetu broj AP-4736/11 istakao da mu je pobijanim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da je u konkretnom slučaju proizvoljno primijenjeno materijalno pravo. U praksi Osnovnog i Okružnog suda kao osnov usvajanja tužbenih zahtjeva su odluke Ustavnog suda br. AP- 3271/06 i AP-9/07, međutim Ustavni sud je izmijenio svoje stavove u odlukama br. AP-2200/07 i AP-2086/08. Naime, naknade za topli obrok, prijevoz i regres mogu se isplaćivati samo ako su za to izdvojena sredstva kojim poduzeće raspolaže pod uvjetima ravnopravnosti svih djelatnika u poduzeću.
8. Apelant je u predmetu broj AP-40/12, osim što je ponovio navode iz predmeta broj AP-4736/11 o povredi prava na pravično suđenje (apelacija podnesena protiv presuda Okružnog suda broj 84 0 Rs 029521 11 Rsž od 31. listopada 2011. godine i presude Osnovnog suda broj 84 0 Rs 029521 10 Rs od 27. lipnja 2011. godine) ukazao da je odluka u i dijelu u kojem su dosuđeni troškovi također nezakonita, jer je tužiteljicu zastupao punomoćnik iz Saveza sindikata Republike Srpske, a pravo na naknadu imaju samo odvjetnici i javni pravobranitelji.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. st. 1, 2. i stav 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
a) Dopustivost prima facie u odnosu na presude koje se osporavaju u predmetu broj AP- 4736/11
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 16. stavak 2. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
11. U svezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i pravo na imovinu koji se odnose na način na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima,
12. U konkretnom slučaju apelant tvrdi da je isplata naknade na ime toplog obroka i regresa uvjetovana njegovim poslovanjem, odnosno da su sudovi donijeli proizvoljne odluke. Osim toga, nije pravilan stav Okružnog i Osnovnog suda kojim su osnov usvajanja tužbenog zahtjeva odluke Ustavnog suda br. AP-3271/06 i AP-9/07, jer je Ustavni sud je izmijenio svoje stavove u odlukama br. AP-2200/07 i AP-2086/08.
13. Ustavni sud je imao u vidu apelantove navode kojim apelant ukazuje na navedenu praksu Ustavnog suda. S tim u svezi, Ustavni sud primjećuje da u praksi redovitih sudova dolazi do različitog tumačenja i s tim u svezi različitog odlučenja po pitanju isplate naknada, između ostalog, na ime toplog obroka i regresa. Naime, određeni sudovi usvajaju tužbene zahtjeve djelatnika koji u smislu odredaba kolektivnih ugovora traže isplate naknada ne ime toplog obroka i regresa, dok određeni sudovi odbijaju takve tužbene zahtjeve uz obrazloženje da kako se ove naknade isplaćuju na teret materijalnih troškova, to se ove naknade mogu isplatiti samo ako poduzeće raspolaže sredstvima za tu namjenu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da nije u njegovoj nadležnosti utvrđivanje koje tumačenje redovitih sudova je pravilno, jer je navedeno u isključivoj nadležnosti redovitih sudova. Dakle, nadležnost Ustavnog suda je da u svakom konkretnom slučaju utvrđuje da li su odlukama redovitih sudova povrijeđena ustavna prava apelanata. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi da su redoviti sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da u svezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Europske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i članka 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju, očito (prima facie) neutemeljeni.
b) Dopustivost u odnosu presude koje se osporavaju u predmetu broj AP-40/12
14. Apelant u apelaciji koja je zavedena kao AP-40/12 osporava presudu Okružnog suda broj 84 0 Rs 029521 11 Rsž od 31. listopada 2011. godine i presudu Osnovnog suda broj 84 0 Rs 029521 10 Rs od 27. lipnja 2011. godine.
15. Ustavni sud nalazi da je zastupniku apelanta 3. studenog 2011. godine uručena osporena presuda Okružnog suda broj 84 0 Rs 029521 11 Rsž od 31. listopada 2011. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena je 3. siječnja 2012. godine (61. dan), tako da proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u odnosu na presudu Okružnog suda broj 84 0 Rs 029521 11 Rsž od 31. listopada 2011. godine podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda. Imajući u vidu odredbe članka 16. stavak stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. Imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 2. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očito (prima facie) neutemeljena, odnosno ako je podnesena nakon proteka roka, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić