Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5535/10 (K. Š.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prekršajni postupak
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5535/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palvrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 5535/10, rješavajući apelaciju Krstana Šobića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Krstana Šobića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 Pr 005076 10 Pžp od 11. oktobra 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 075-0-Pr-09-000 226 od 5. jula 2010. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Krstan Šobić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova podnio je 13. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 Pr 005076 10 Pžp od 11. oktobra 2010. godine i Rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 075-0-Pr-09-000 226 od 5. jula 2010. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 075-0-Pr-09-000 226 od 5. jula 2010. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 Pr 005076 10 Pžp od 11. oktobra 2010. godine, apelant je proglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 65. stav 2. Zakona o električnoj energiji, pa je na osnovu člana 102. stav 1. tačka 1. istog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 KM. Istim rješenjem apelant je obavezan platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 150,00 KM.
3. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja istakao da je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je apelant u periodu od 21. januara do 29. januara 2009. godine samoinicijativno na električnu mrežu priključio svoje energetske objekte, uređaje i instalacije, nakon isključenja izvršenog 21. januara 2009. godine zbog toga što na ime isporučene i utrošene električne energije duguje iznos od 7.149,44 KM, što je utvrđeno i zapisnički konstatovano 29. januara 2009. godine kontrolom mjernog mjesta, priključka i instalacija od ovlaštenih radnika RJ „Elektrodistribucija“ Mrkonjić Grad. Osnovni sud je prilikom odmjeravanja visine sankcije apelantu od olakšavajućih okolnosti ocijenio činjenicu da do sada nije kažnjavan, dok otežavajućih okolnosti nije bilo, pa je primjenom člana 102. Zakona o električnoj energiji odlučio kao u izreci rješenja, ocjenjujući da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.
4. Okružni sud je odbio kao neosnovane apelantove žalbene navode da RJ „Elektrodistribucija“ Mrkonjić Grad nije ovlašteni organ za pokretanje prekršajnog postupka, ukazujući da je članom 2. stav 1.a) Zakona o prekršajima („Službeni glasnik RS“ br. 34/06, 1/09 i 29/10) propisano da su ovlašteni organi za podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka: ministarstvo, preduzeće ili drugo pravno lice koje ima javna ovlaštenja i u čijoj nadležnosti je direktno ili indirektno provođenje zakona ili propisa koji propisuju prekršaj. Kako je „Elektrokrajina“ preduzeće, odnosno pravno lice koje ima javna ovlaštenja i u čijoj nadležnosti je provođenje zakona i propisa koji propisuju prekršaje, konkretno Zakon o električnoj energiji, te kako u okviru navedenog pravnog lica organizaciono posluju RJ, između ostalih i RJ „Elektrodistribucija“ Mrkonjić Grad, to je, po ocjeni Okružnog suda, RJ „Elektrodistribucija“ prema odredbi člana 2. stav 1.a) Zakona o prekršajima ovlašteni organ za podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvecije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer smatra da RJ „Elektrodistribucija“ Mrkonjić Grad nije bila ovlašteni organ za pokretanje prekršajnog postupka.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se, s tim u vezi, postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno pitanje da li se radi o „krivičnoj“ optužbi protiv apelanta, u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba „krivična“ u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o „krivičnoj optužbi“. Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o „krivičnoj optužbi“, odnosno da je u konkretnom slučaju član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/07, tač. 21. i 22).
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj nedostaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
9. Vezano za apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na ličnu slobodu i sigurnost, Ustavni sud podsjeća da nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
10. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud zaključuje da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na ličnu slobodu i sigurnost nema ničega što ukazuje na to da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje ovih prava, a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić