Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-609/11 (R.K., A.P., B.V., D. V., B. S. i S. M.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
  • Prekršaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-609/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 609/11, rješavajući apelacije R.K. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije R.K., A.P., B.V., Drage Vuksića, Božidara Stevića i Spomenka Milinkovića podnesene protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 089 0 Pr 015706 10 Pžp od 6. decembra 2010. godine, broj 089 0 015621 10 Pžp od 6. decembra 2010. godine, broj 089 0 016321 10 Pžp od 6.

decembra 2010. godine, broj 89 0 Pr 015415 10 Pžp od 15. decembra 2010. godine, broj 89 0 Pr 015627 10 Pžp od 22. decembra 2010.

godine i broj 089 0 Pr 015834 10 Pžp od 22. decembra 2010. godine, te broj 89 0 Pr 015692 10 Pžp od 12. januara 2011. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. R.K., A.P., B.V., Drago Vuksić, Božidar Stević i Spomenko Milinković (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz mjesta Mokro u općini Pale, koje zastupa Neđo Šutanović, advokat iz Sokoca, podnijeli su u periodu od 8. februara do 25. marta 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) navedenih u izreci ove odluke.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod sljedećim brojevima: AP 609/11, AP 610/11, AP 611/11, AP 753/11, AP 969/11, AP 970/11 i AP 1451/11. Dakle, ukupno je podneseno sedam apelacija, ali s obzirom na to da se apelacije odnose na gotovo isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 609/11.

3. Osnovni sud u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je u prekršajnim postupcima protiv apelanata, zbog prekršaja iz člana 41. stav 1. i člana 72. stav 1. Zakona o šumama (u daljnjem tekstu: ZOŠ), donio rješenja broj 089 0 Pr 015706 10 Pr od 13. oktobra 2010. godine, broj 089 0 Pr 015621 10 Pr od 27. septembra 2010. godine, broj 089 0 Pr 016321 10 Pr od 14. oktobra 2010. godine, broj 89 0 Pr 015415 10 Pr od 5. oktobra 2010. godine, broj 89 0 Pr 015627 10 Pr od 4. oktobra 2010. godine i broj 89 0 Pr 015384 10 Pr od 4. oktobra 2010. godine, te broj 89 0 Pr 015692 10 Pr od 8. novembra 2010. godine kojima su apelanti kao okrivljeni proglašeni odgovornim za prekršaje iz navedenih članova ZOŠ-a, zbog čega su im na osnovu relevantnih odredbi tog zakona izrečene novčane kazne u rasponu od 300,00 KM do 880,00 KM, te su obavezani da nadoknade troškove prekršajnih postupaka. Također, apelant Božidar Stević je na osnovu člana 57. stav 1. ZOŠ-a obavezan da nadoknadi štetu pričinjenu ŠG „Jahorina“ Pale u iznosima od 430,00 KM i 600,00 KM. U obrazloženjima rješenja Osnovni sud je, između ostalog, istakao da su se radnjama apelanata u potpunosti ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz člana 41. stav 1. ZOŠ-a, odnosno iz člana 72. stav 1. ZOŠ-a.

4. Odlučujući o žalbama apelanata protiv prvostepenih rješenja, Okružni sud je donio osporena rješenja navedena u izreci ove odluke, kojima je potvrđivao u cijelosti prvostepena rješenja.

5. Okružni sud je u obrazloženjima rješenja, između ostalog, naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da su se radnjama apelanata ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz jednog od navedenih, odnosno iz oba navedena člana ZOŠ-a. Naime, drugostepeni sud je istakao da je prvostepeni sud u potpunosti proveo dokazne postupke, saslušao određene svjedoke-službena lica i apelante, te izvršio uvid u materijalne dokaze, i to: u zahtjeve za pokretanje prekršajnih postupaka, zatim, u prijave za šumsku štetu, pa u zapisnike čuvara šuma i u fotokopije knjige panjeva šumskih šteta. Shodno tome, Okružni sud je konstatovao da je, po ocjeni tog suda, prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo i pravilno postupio kada je apelante proglasio odgovornim za prekršaje koji im se stavljaju na teret. Također, sud je ukazao na to da se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi apelanta Božidara Stevića, koji u potpunosti negira navedene prekršaje i tvrdi da je dva puta proglašen odgovornim za isti prekršaj, a ovo tim prije što iz provedenog postupka nesumnjivo proizlazi da je počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Isto tako, drugostepeni sud je naveo da smatra da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je iskazima svjedoka-službenih lica poklonio punu vjeru, ocjenjujući ih kao objektivne i pouzdane, a posebno ako se uzme u obzir da su svjedoci službena lica koja nemaju nikakvih interesa da neosnovano terete apelante, što žalbene navode čini neosnovanim. Zatim, ukazano je na to da se u pojedinim žalbama navodi da su apelanti proglašeni odgovornim za prekršaj koji nije propisan zakonom, odnosno članom 72. stav 1. tačka a) ZOŠ-a, ali se iz odgovora na žalbe može zaključiti da je riječ o očiglednoj omašci i štamparskoj greški načinjenoj prilikom izrade rješenja. Dalje, sud je istakao da je, nakon izvršenog uvida u spise, ocijenio da su, također, netačni žalbeni navodi u kojima se kaže da apelantima nisu dostavljeni zahtjevi za pokretanje prekršajnog postupka i da su oni na taj način bili uskraćeni da pripreme i iznesu svoju odbranu, jer je nakon izvršenog uvida u spise, a na osnovu dostavnica utvrdio da su apelantima oni uredno dostavljeni. Na kraju, Okružni sud je konstatovao da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je iskaze apelanata i svjedoka predloženih od apelanata ocijenio kao neuvjerljive, neargumentovane i usmjerene na izbjegavanje odgovornosti, te, shodno tome, kada je ocjenjujući provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi, kao i u vezi sa odbranom apelanata, utvrdio da su se u radnjama apelanata stekla sva obilježja prekršaja za koje se terete. Konačno, drugostepeni sud je naveo da je, imajući u vidu sve navedeno, prvostepeni sud, poštujući odredbe Zakona o prekršajima, u svemu pravilno postupio, dok se žalbeni navodi koje apelanati ističu u cijelosti pokazuju kao neosnovani.

6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostalog, detaljno obrazlažu hronološki tok postupaka i iscrpno analiziraju osporena rješenja. Također, apelanti citiraju relevantne zakonske odredbe, tvrdeći da se drugostepeni sud uopće nije osvrtao na, po njihovom mišljenju, relevantne žalbene navode, odnosno da je prvostepeni sud svoja rješenja zasnovao na nepostojećem materijalnom propisu, kao i da su im redovni sudovi povrijedili prava zagarantovana odredbama Zakona o prekršajima. Shodno tome, apelanti ističu da su im, proglašavajući ih odgovornim, povrijedili njihova navedena prava, jer su im izrečene novčane kazne iako su postupci obilovali povredama materijalnog i procesnog prava, kao i neutvrđenim činjeničnim stanjem. Konačno, apelanti predlažu da Ustavni sud ustanovi povredu navedenih prava apelanata, ukine osporena rješenja drugostepenog suda i naloži ponovno odlučivanje po žalbama apelanata.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnim slučajevima radi o prekršajnim postupcima, te da se s tim u vezi postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

6. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno pitanje da li se radi o «krivičnoj» optužbi protiv apelanata u smislu člana 6. Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba «krivična» u smislu značenja iz člana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterija: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o «krivičnoj optužbi». Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija Ustavni sud zaključuje da se u konkretnim slučajevima, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o «krivičnoj optužbi», odnosno da je u konkretnim slučajevima član 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/07, tač. 21. i 22).

9. Dalje, Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. U vezi sa navodima apelanata o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i o pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav

1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu i djelotvoran pravni lijek (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

11. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali jasne i logične razloge za svoje odlučenje, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih propisa u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Ustavni sud, također, ukazuje da apelanti u apelacijama ne nude bilo kakve argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, osim što su nezadovoljni ishodom konkretnih postupaka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog suda i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanata o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-609/11 (R.K., A.P., B.V., D. V., B. S. i… | Sudska praksa | Aktio