Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3091/13 (Ž. S.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3091/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. listopada 2013. godine, u predmetu broj AP-3091/13, rješavajući zahtjev Željka Stojnića za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 5. i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neutemeljen zahtjev Željka Stojnića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Željko Stojnić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Senad Kreho, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 11. srpnja 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 K 003472 12 Kžk od 15. veljače 2013. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio njegovo puštanje na slobodu do donošenja odluke o apelaciji. Dana 23. srpnja 2013. godine, Siniša Dakić, odvjetnik iz Prijedora podnio je i drugu apelantovu apelaciju u kojoj je također osporio istu presudu. I u ovoj apelaciji apelant je istako da Ustavni sud „donese odluku kojom se odobrava donošenje privremene mjere“.

2. Presudom Suda BiH broj S 1 1 K 003472 09 Krl od 21. prosinca 2010. godine, apelant i dr. optuženi oglašeni su krivim zato što su, u vrijeme i na način navedeno u izreci presude, počinili kazneno djelo zločin protiv čovječnosti iz članka 172. stavak 1. točka h) u svezi sa točkama a)-ubijanjem, d)-prisilnim preseljenjem stanovništva, h)-pljačka Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ), u svezi sa člankom 180. stavak 1. istog zakona. Sud BiH osudio je apelanta na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina, u koju se uračunava vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru počev od 29. svibnja 2008. godine do 11. studenog 2009. godine.

3. Presudom Suda BiH broj S1 1 K 003472 11 Krž 2 od 4. listopada 2011. godine, ukinuta je prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na apelanta i dr. optužene i određeno održavanje pretresa pred vijećem Apelacionog odjeljenja Suda BiH.

4. Presudom Suda BiH broj S1 1 K 003472 12 Kžk od 15. veljače 2013. godine apelant i dr. optuženi oglašeni su krivim zato što su, u vrijeme i na način navedeno u izreci presude, počinili kazneno djelo zločin protiv čovječnosti iz članka 172. stavak 1. točka h) KZ BiH u svezi sa člankom 29. KZ BiH. Sud BiH osudio je apelanta na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina, u koju se uračunava vrijeme koje je apelant proveo u pritvoru od 29. svibnja 2008. godine do 11. studenog 2009. godine, od 21. prosinca 2010. godine do 25. listopada 2011. godine, te od 15. veljače 2013. godine do upućivanja na izdržavanje kazne dugotrajnog zatvora. U obrazloženju presude Sud BiH je naveo da iz provedenih dokaza (u presudi naveden sadržaj, ocjena i međusobna veza) slijedi da je apelant sudjelovao kako u odvajanju vojno sposobnih muškaraca na mjestu posljednjeg zaustavljanja konvoja 21. kolovoza 1992. godine, tako i u njihovom sprovođenju do mjesta egzekucije, ali samom strijeljanju na Korićanskim stijenama.

5. Iz apelacije koju je u ime apelanta podnio odvjetnik Senad Kreho proizilazi da apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na kažnjavanje samo na temelju zakona iz članka 7. stavak 1. Europske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz članka II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, pravo na opću zabranu diskriminacije iz članka 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju i pravo na djelotvorni pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant ukazuje da su sudovi sukladno članku 4. stavak 2. KZ-a bili obvezni primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja. Apelant navodi da je diskriminacija očita, jer da je on bio procesuiran pred lokalnim sudovima bio bi primijenjen KZ SFRJ, a to bi se značajno odrazilo na visinu kazne. Apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti njegovo puštanje iz pritvora do donošenja odluke po apelaciji. Apelant navodi da mu je tijekom boravka u pritvoru, gdje se nalazi nakon izricanja drugostupanjske presude, došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja nakon operativnog zahvata stomaka.

6. U apelaciji koju je u ime apelanta podnio odvjetnik Siniša Dakić, apelant je naveo da su mu također povrijeđena prava iz čl. 6. 7. i 14. Europske konvencije. Apelant je naveo da Ustavni sud treba imati u vidu presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Maktouf i Damjanović protiv BiH. I u ovoj apelaciji apelant je tražio donošenje privremene mjere, ali nije naveo šta traži privremenom mjerom, niti je naveo razloge za donošenje privremene mjere.

7. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članku 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tijekom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. U konkretnom slučaju u apelaciji koju je podnio odvjetnik Senad Kreho apelant smatra da njegovi navodi, da mu je tijekom boravka u pritvoru gdje se nalazi nakon izricanja drugostupanjske presude došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja nakon operativnog zahvata stomaka, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. U svezi s navedenim Ustavni sud ističe da je odredbama Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju kaznenih sankcija, pritvora i drugih mjera – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 12/10) regulirano da je osuđenim osobama osigurana liječnička pomoć i bolničko liječenje, te da je propisan i način postupanja u slučaju težeg oboljenja osuđenog. Međutim, Ustavni sud ukazuje da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koje je imao na raspolaganju prema navedenom zakonu. Vezano za apelaciju koju je podnio odvjetnik Siniša Dakić, Ustavni sud uočava da je naznačeno samo da se traži privremena mjera, ali da nije navedeno šta se traži privremenom mjerom, niti su navedeni razlozi za donošenje privremene mjere.

10. Imajući u vidu navedeno odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3091/13 (Ž. S.) | Sudska praksa | Aktio