Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1145/12 («Globex Tabak» d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1145/12
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1145/12, rješavajući apelaciju «Globex Tabak» d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija «Globex Tabak» d.o.o.
Banja Luka, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci broj 57 0 Ps 005035 06 Ps.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1. «Globex Tabak» d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, advokati iz Banje Luke, podnio je 26. marta 2012. godine Ustavnom sudu apelaciju zbog dužine trajanja postupka kod Vrhovnog suda Republike Srpske u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) i Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) koji se vodi po apelantovoj tužbi u predmetu broj 57 0 Ps 005035 06 Ps. Apelant je istovremeno podnio zahtjev da se donese privremena mjera kojom bi «Ustavni sud naložio Vrhovnom sudu da odmah, bez odlaganja, dostavi predmet broj 57 0 Ps 005035 06 Ps Okružnom privrednom sudu radi meritornog odlučivanja o tužbenom zahtjevu».
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 1145/12 od 19. jula 2012. godine odbio apelantov zahtjev da se donese privremena mjera.
3. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Višeg privrednog suda i Okružnog privrednog suda zatraženo je 6. aprila 2012. godine i 25. jula 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. aprila 2012. godine i 13. avgusta 2013. godine, Viši privredni sud 19. aprila 2012. godine i 21. avgusta 2013. godine, a Okružni privredni sud 20. aprila 2012. godine i 29. avgusta 2013. godine.
5. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 19. juna 2012. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
7. Apelant je 30. juna 2006. godine tužbom podnesenom Osnovnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pokrenuo parnični postupak protiv «Darta trgovina» d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate potraživanja po osnovu ugovora o poslovnoj saradnji zaključenog između stranaka 4. maja 2001. godine, vsp. 2.863.633,13 KM.
8. Nakon što je u međuvremenu došlo do osnivanja okružnih privrednih sudova, proizilazi da je konkretni predmet dostavljen Okružnom privrednom sudu u maju 2010. godine, koji je predmet evidentirao pod poslovnim brojem 57 0 Ps 005035 06 Ps. Okružni privredni sud je održao ročište za glavnu raspravu 6. septembra 2010. godine, a zatim nastavke ročišta za glavnu raspravu 23. septembra, 26. oktobra, 3. novembra i 13. decembra kada je zaključena glavna rasprava.
9. Presudom Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 005035 06 Ps od 13. januara 2011. godine tuženi je obavezan da apelantu plati iznos od 2.503.966,10 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 1. jula 2006. godine do isplate i iznos od 359.667,03 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 3. avgusta 2007. godine do isplate, kao i da naknadi prouzrokovane parnične troškove u iznosu od 28.780 KM sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostepene presude do isplate, sve u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, pod prijetnjom izvršenja. U preostalom dijelu zahtjev apelanta kao tužioca za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan.
10. Odlučujući o žalbi tuženog Viši privredni sud je Presudom broj 57 0 Ps 005035 11 Pž od 14. jula 2011. godine žalbu djelimično uvažio, te presudu Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 005035 06 Ps od 13. januara 2011. godine ukinuo u pogledu iznosa od 2.503.966,10 KM sa zateznom kamatom od 1. jula 2006. godine pa do isplate i u odluci o troškovima, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Osim toga, prvostepena presuda je preinačena u odnosu na period od kada je dosuđena zatezna kamata na iznos od 359.667,03 KM, tako što je ona dosuđena .počev od 25. februara 2010. godine kao dana podnošenja zahtjeva pa do isplate (umjesto od 3. avgusta 2007. godine), dok je u pogledu iznosa od 359.667,03 KM žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
11. Protiv pravosnažnog dijela presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 005035 11 Pž od 14. jula 2011. godine donesene u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju Vrhovnom sudu, na koju je apelant 2. septembra 2011. godine dao odgovor. Apelant je predložio da se revizija tuženog na osnovu člana 247 ZPP odbaci kao nedozvoljena.
12. Vrhovni sud je Podneskom broj 57 0 Ps 005035 11 Rev od 11. oktobra 2011. godine povodom apelantove urgencije od 4. oktobra 2011. godine obavijestio apelanta «da je na sjednici vijeća, održanoj 11. oktobra 2011. godine, odlučeno shodno praksi ovog suda, da ovaj sud nakon što odluči o reviziji protiv drugostepene odluke, predmet vrati prvostepenom sudu na odluku u pogledu preostalog zahtjeva tužitelja».
13. Vrhovni sud je Presudom broj 57 0 Ps 005035 11 Rev od 26. februara 2013. godine reviziju odbio kao neosnovanu i spis vratio Okružnom privrednom sudu na odlučivanje o preostalom dijelu zahtjeva, u pogledu kog je odlukom drugostepenog suda od 14. jula 2011. godine ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje.
14. Iz odgovora na apelaciju, koju je Ustavnom sudu dostavio Okružni privredni sud, proizilazi da je taj sud zakazao ročište, te da u daljnjem toku postupka predstoji faza – ročište za glavnu raspravu.
15. Na osnovu stanja u spisu Ustavni sud zapaža da je postupak kod Okružnog privrednog suda još u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je nezakonitim postupanjem Okružnog privrednog suda i Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu zagarantovano članom II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo hronologiju parničnog postupka te istakao da je tuženi protiv presude Višeg privrednog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu, i to u dijelu kojim je potvrđena prvostepena presuda, a apelant je kao tužilac blagovremeno dao odgovor na navedenu reviziju tuženog. Zatim, apelant je istakao da je Okružni privredni sud, umjesto da odmah po prijemu odluke drugostepenog suda odredi novo pripremno ročište (povodom dijela tužbenog zahtjeva koji je vraćen na ponovno suđenje) i održi ga u roku od 30 dana u skladu s članom 228 Zakona o parničnom postupku RS (u daljnjem tekstu ZPP), kompletan predmet dostavio Vrhovnom sudu radi odlučivanja o reviziji tuženog izjavljenoj protiv pravosnažnog dijela presude koji po vrijednosti procentualno iznosi manje od 10% tužbenog zahtjeva. Apelant je naveo da je navedenim postupanjem Okružnog privrednog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravičan i fer postupak koji se odnosi na donošenje odluke u razumnom roku, kao i na ravnopravan tretman stranaka u postupku, «jer se daje prioritet odlučivanju po reviziji kao vanrednom pravnom sredstvu (za koje odlučivanje nije propisan poseban rok) u odnosu na redovan postupak pred prvostepenim sudom i meritorno odlučivanje o cjelokupnom tužbenom zahtjevu». Takođe, apelant je naveo da je prije podnošenja ove apelacije pismenim putem urgirao pred Vrhovnim sudom, tražeći da se predmet vrati prvostepenom sudu radi odlučivanja o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, ali da je Vrhovni sud je svojim dopisom od 11. oktobra 2011. godine obavijestio apelanta da shodno praksi toga suda nakon što odluči o reviziji tuženog predmet će dostaviti prvostepenom sudu na ponovni postupak u pogledu preostalog dijela tužbenog zahtjeva.
b) Odgovor na apelaciju
17. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju od 23. aprila 2012. godine, između ostalog, naveo da je na sjednici održanoj 11. oktobra 2011. godine, […] odlučio da predmet vrati prvostepenom sudu, nakon što odluči o reviziji u pogledu pravosnažnog dijela drugostepene odluke, a shodno dosadašnjoj praksi […]. Pored toga, Vrhovni sud je istakao da su neosnovane apelantove tvrdnje da je taj sud pasivan i neažuran, već naprotiv, jednakim odnosom prema svim predmetima određene kategorije, postiže i maksimalnu ažurnost i na taj način ne dovodi u pitanje prava apelanta niti bilo koje strane u postupku. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju od 13. avgusta 2013. godine obavijestio Ustavni sud da je u predmetu tog suda broj 57 0 Ps 005035 11 Rev donesena presuda 26. februara 2013. godine.
18. Okružni privredni sud je u odgovoru na apelaciju od 20. aprila 2012. godine naveo da je u potvrđenom dijelu prvostepena presuda pravosnažna i izvršna. U ukinutom dijelu, predmet je vraćen na ponovno odlučivanje, što znači da o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije pravosnažno odlučeno, te da nije od uticaja to što je apelantovo potraživanje u ukinutom dijelu presude veće od potraživanja u potvrđenom dijelu. Zatim, Okružni privredni sud je istakao da ako bi se prihvatio apelantov prijedlog da sud zakaže ročište u dijelu presude koji je ukinut, odlučivanje o reviziji tuženog bi moglo da bude prolongirano unedogled, jer bi nakon donošenja odluke u tom dijelu stranke imale pravo da se na nju žale, te po žalbi stranaka (nebitno da li tužioca ili tuženog), prvostepena presuda bi mogla da bude potvrđena, ili ponovo ukinuta. Okružni privredni sud smatra da bi navedenim postupanjem bilo povrijeđeno pravo tuženog na ravnopravan tretman u postupku, jer bi se dogodilo da se o reviziji tuženog ne riješi, dok god ne bude pravosnažno riješeno o ukinutom dijelu prvostepene presude.
19. Okružni privredni sud je u odgovoru na apelaciju od 29. avgusta 2013. godine istaknuo da je, u međuvremenu, Vrhovni sud odlučio o reviziji tuženog tako što je reviziju odbio, a spis vratio tom sudu na odlučivanje u dijelu u kom je drugostepeni sud prvostepenu presudu ukinuo. Okružni privredni sud je takođe obavijestio Ustavni sud da je u tom dijelu zakazao ročište, te da u daljem toku postupka predstoji faza – ročište za glavnu raspravu.
20. Viši privredni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da se apelantovi navodi zasnivaju na povredi člana 6 Evropske konvencije i da se povreda tog prava odnosi isključivo na postupanje Okružnog privrednog suda.
V.Relevantni propisi
21. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost
22. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. U skladu s članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, shodno članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
27. Apelant ukazuje da je zbog neodlučivanja Okružnog privrednog suda o njegovom tužbenom zahtjevu povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
30. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud o tome da li je u međuvremenu Okružni privredni sud donio odluku u konkretnom predmetu, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 30. juna 2006. godine pokrenuo parnični postupak, te da prema raspoloživim podacima postupak još uvijek nije okončan. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava dužinu postupaka pred Osnovnim sudom, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupaka pred Okružnim privrednim sudom i Vrhovnim sudom. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od dana kada je predmet dostavljen Okružnom privrednom sudu na nadležno postupanje, odnosno od maja 2010. godine, dakle, postupak koji približno traje tri godine i četiri mjeseca i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.
Analiza razumnosti trajanja postupka
32. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu novčane naknade na ime duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu.
33. Rezimirajući predmetni parnični postupak Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo postupak u junu 2006. godine podnošenjem tužbe Osnovnom sudu, zatim da je u međuvremenu došlo do osnivanja Okružnih privrednih sudova i konkretni predmet je u maju 2010. godine proslijeđen Okružnom privrednom sudu. Međutim, Ustavni sud zapaža da je, nakon uzimanja predmeta u rad, Okružni privredni sud u kratkom roku održao pet ročišta za glavnu raspravu (6. septembra 2010. godine, a zatim nastavke ročišta za glavnu raspravu 23. septembra, 26. oktobra, 3. novembra i 13. decembra kada je glavna rasprava zaključena), te donio presudu 13. januara 2011. godine. Dakle, postupak pred Okružnim privrednim sudom je okončan nakon osam mjeseci. Nakon toga, Viši privredni sud je, nakon šest mjeseci, donio presudu od 14. jula 2011. godine kojom je djelimično preinačena presuda Okružnog privrednog suda, protiv koje je tuženi izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je svojom presudom od 26. februara 2013. godine reviziju odbio kao neosnovanu i spis vratio prvostepenom sudu na odlučivanje u dijelu u kom je drugostepeni sud prvostepenu presudu ukinuo. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud primjećuje da je postupak na tri sudske instance okončan u relativno kratkom vremenskom periodu, te da se nakon odluke o reviziji, postupak nalazi pred Okružnim privrednim sudom u fazi ročišta za glavnu raspravu, pri čemu su redovni sudovi u relativno primjerenim, mada ne i u zakonskim rokovima, preduzimali procesne radnje, te smatra da, u okolnostima konkretnog predmeta, u ponašanju redovnih sudova nije bilo nepotrebnog odugovlačenja postupka.
34. Stoga, cijeneći postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja rok od tri godine i četiri mjeseca nije prešao granice «razumnog roka» u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, budući da se radi o postupku za koji zakonom nije propisano da se rješava po hitnom postupku, odnosno da je dužina trajanja postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja.
35. Dakle, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je u okviru ovog postupka prekršeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno razmatra apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmenta prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pored okolnosti da je predmetni postupak trajao duže tri godine, i još uvijek nije okončan.
38. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić