Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1502/12 (H. H.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1502/12

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1502/12, rješavajući apelaciju Hasede Huskić na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Hasede Huskić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 006078 97 P, koji još uvijek nije okončan i u fazi je odlučivanja o žalbi protiv prvostepene presude pred Kantonalnim sudom u Bihaću.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 23 0 P 006078 11 Gž, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Hasedi Huskić, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, isplati ukupan iznos od 2.550,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Haseda Huskić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Fikret Čelebić, advokat iz Novog Grada, podnijela je 23. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 P 006078 97 P koji još uvijek nije okončan i u fazi je odlučivanja o žalbi protiv prvostepene presude pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda je 4. maja 2012. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 9. maja 2012. godine, a Kantonalni sud 23. maja 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 6. juna 2012. godine.

II.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na slijedeći način.

6. Apelantica je 10. januara 1989. godine pokrenula parnični postupak protiv F.D. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete zbog nanošenja lakih tjelesnih ozljeda.

7. U ovoj pravnoj stvari prvo ročište je održano 10. jula 1989. godine, kada je određeno medicinsko vještačenje. Nalaz vještaka je Općinskom sudu dostavljen 5. marta 1991. godine, nakon čega nisu poduzimane procesne radnje sve do 2009. godine kada je Općinski sud predmet ponovno uzeo u rad i nakon provedenog postupka donio prvostepenu Presudu broj 23 0 P 006078 97 P od 21. januara 2011. godine kojom se tuženi obavezuje da apelantici isplati iznos od 300,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 9. aprila 2003. godine na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene bolove. Navedenom presudom apelantica je odbijena u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete za pretrpljenu fizičku bol u iznosu od 1.100,00 KM, zatim u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pretrpljeni strah u iznosu od 1.600,00 KM, te u dijelu zahtjeva koji se odnosi na naknadu troškova postupka.

8. Nezadovoljna presudom Općinskog suda apelantica je 15. februara 2011. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je rješenjem od 12. aprila 2011. godine žalbu djelomično uvažio, prvostepenu presudu ukinuo u dijelu u kojem je odbijen apelantičin tužbeni zahtjev i predmet vratio na ponovni postupak Općinskom sudu.

9. Odlučujući u ponovljenom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 23 0 P 006078 11 P2 od 16. marta 2012. godine kojom se tuženi obavezuje da na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove apelantici isplati i iznos od 1.100,00 KM, a na ime pretrpljenog straha iznos od 1.600,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 9. aprila 2003. godine pa do konačne isplate. Također, tuženi se obavezuje da nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.180,00 KM, a sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Protiv navedene presude tuženi je izjavio žalbu, te je predmet upućen Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi.

10. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.

III. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja postupka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, između ostalog, navodi da je drugostepeni sud zbog činjenice da je Općinski sud u toku postupka nepravilno primjenjivao materijalno pravo, počinio povrede odredaba parničnog postupka i odugovlačio s donošenjem odluke predmet više puta vraćao, te da je nejasno zbog čega Kantonalni sud nije donio konačnu odluku, odnosno odluku o meritumu. Imajući u vidu da postupak radi naknade štete traje više do 23 godine, kao i činjenicu da pravna priroda postupka nije složene naravi, apelantica potražuje i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko izložio kronologiju postupka, ističući da za vrijeme trajanja ratnog stanja nije poduzeta niti jedna radnja u navedenom predmetu. Kao razlog nepostupanja nakon prestanka ratnog stanja do 2009. godine Općinski sud navodi nepopunjenost suda potrebnim brojem sudija i velikim brojem neriješenih predmeta.

13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je, ne izjašnjavajući se na navode o dužini trajanja postupka, istakao da se predmet pred Kantonalnim sudom nalazi radi odlučivanja o žalbi, a imajući u vidu da je stvarni početak predmeta 1989. godina, Kantonalni sud predlaže da se osnovanost apelacije ocijeni prema stanju u spisu.

IV.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

V.Dopustivost

15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije pravosnažno okončan postupak po apelantičinoj tužbi od 10. januara 1989. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VI.Meritum

19. Apelantica smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku došlo do povrede njenog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

22. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio presudu povodom žalbe tužitelja, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantičinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

a) Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela tužbu Općinskom sudu 10. januara 1989. godine, te da postupak još nije okončan. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje 10. januara 1989. godine, već 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga, pri ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koju apelantica ukazuje Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 37). Dakle, Ustavni sud će, iako postupak ukupno traje više od 24 godine, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, u konkretnom slučaju razmotriti dužinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, tj. period od 17 godina i deset mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

24. Ustavni sud primjećuje da se apelantičin tužbeni zahtjev odnosi na naknadu nematerijalne štete zbog nanošenja lakih tjelesnih povreda, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

25. U vezi s ponašanjem Općinskog suda, nesporno je da u apelantičinom predmetu, koji se tiče naknade nematerijalne štete, taj sud nije poduzeo niti jednu relevantnu radnju računajući od dana stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije pa do 2009. godine. To znači da je Općinski sud u konkretnom slučaju bio potpuno neaktivan u periodu od 14 godina. Također, Ustavni sud uočava da je Općinskom sudu, iako se ne radi o naročito složenom dokaznom postupku, trebalo približno dvije godine da donese prvostepenu presudu nakon što je postupak nastavljen. Pri tome Općinski sud nije dao niti jedan razlog zbog kojeg bi ovaj postupak mogao trajati ovako dugo zbog ponašanja apelantice, stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela tome da se u ovoj pravnoj stvari ne donese odluka u razumnom roku. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za kadrovske probleme, te veliki broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud ukazuje da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da ustroji svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

26. S druge strane, cijeneći postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud uočava da nakon što je u relativno kratkom roku od dva mjeseca donio odluku po apelantičinoj žalbi na prvostepenu presudu, prema raspoloživim podacima, Kantonalni sud još nije odlučio po žalbi tuženog koja je izjavljena protiv prvostepene presude donesene u ponovljenom postupku, a od podnošenja žalbe je prošlo nešto više od godinu dana. Međutim, Ustavni sud smatra da ovaj doprinos Kantonalnog suda nije takve naravi da bi bio odlučujući razlog što je postupak dugo trajao. Ipak, Ustavni sud podsjeća na konzistentnu praksu Evropskog suda prema kojoj dužina trajanja postupka na određenim instancama posmatranim pojedinačno može biti smatrana razumnom. Međutim, u obzir se moraju uzeti postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se ocjenjuju u odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6. stav 1. prekršen (vidi Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A broj 230- D, stav 99).

27. U tom smislu, Ustavni sud ukazuje da, uzeto u cjelini, nema valjanog opravdanja za to što postupak u navedenom predmetu u okviru ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda traje 17 godina i 10 mjeseci, (a ukupno više od 24 godine) i još uvijek nije završen. Ustavni sud smatra da je za ovako dugo trajanje postupka isključivo odgovoran Općinski sud koji u periodu dužem od 14 godina nije poduzimao bilo kakve procesne radnje s ciljem da okonča postupak. S tim u vezi, Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg suda ka nižem često dovode do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantičinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

29. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

30. Prilikom odlučivanja o apelantičinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Uzimajući u obzir da je period ispitivanja koji je, ratione temporis, u nadležnosti Ustavnog suda 17 godina i deset mjeseci, te uspostavljenu praksu u vezi s iznosima naknade, Ustavni sud smatra da Vlada Unsko-sanskog kantona apelantici treba platiti iznos od 150 KM za svaku godinu kašnjenja, tj. ukupan iznos od 2.550,00 KM (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, stav 50, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 20/06).

VII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak, koji nije naročito složen, nije okončan u periodu od 17 godina i 10 mjeseci (ukupno više od 24 godine od dana podnošenja tužbe), te da se neopravdano trajanje postupka može isključivo pripisati ponašanju Općinskog suda koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano, niti je dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

32. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1502/12 (H. H.) | Sudska praksa | Aktio