Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2295/12 (H. K.)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2295/12

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2295/12, rješavajući apelaciju Huse Kličića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Huse Kličića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Bihaću pod brojem 17 0 I 016867 10 I.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu 17 0 I 016867 10 I, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Huso Kličić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina podnio je 14. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 I 016867 10 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 6. jula 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 13. jula 2012. godine i 7. juna 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 25. jula 2012. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je, kao tražilac izvršenja, 5. februara 2010. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude tog suda broj P-402/97 od 20. jula 2005. godine. Apelant je u prijedlogu za izvršenje tražio da sud dozvoli izvršenje protiv izvršenika Zarifa Turnića (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 100.000,00 KM s kamatom od 2% mjesečno počevši od 13. marta 1993. godine pa do 13. maja 1997. godine, kao i troškova postupka u iznosu od 14.316,00 KM, popisom, procjenom i prinudnom prodajom izvršenikovih nekretnina, i to: k.č. 9662/7 „dvorište“ kuća i zgrada površine 136 m i dvorište površine 268 m upisanih u PL 6195/01 k.o. Bihać-grad i k.č. 459/2 oranica površine 2179 m upisana u zk. ul. 400 k.o. Ribić, u onolikom obimu koliki je potreban za namirenje apelantovog potraživanja, te uplatom na apelantov račun.

7. Općinski sud je Rješenjem broj 17 0 I 016867 10 I od 10. februara 2010. godine odredio predloženo izvršenje.

8. Izvršenik je 22. februara 2010. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, koji je Općinski sud odbio kao neosnovan Rješenjem broj 17 0 I 016861 10 I od 17. juna 2010. godine.

9. Nakon toga, Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda je Rješenjem broj 017-0-Dn-10-00 1096 od 29. juna 2010. godine dozvolio zabilježbu izvršenja na izvršenikovim nekretninama upisanim u zk. uložak broj 400 k.o. SP-Ribić.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je izvršenik 20. septembra 2010. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) protiv Rješenja Općinskog suda broj 17 0 I 016861 10 I od 17. juna 2010. godine.

11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 I 016861 10 Gž od 31. decembra 2010. godine odbijena je kao neosnovana izvršenikova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.

12. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je u ovom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istaknuo da od donošenja rješenja o izvršenju pa do dana podnošenja apelacije, unatoč rješenju Kantonalnog suda od 31. decembra 2010. godine, Općinski sud nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem da se namire apelantova potraživanja, a kako iznos glavnog potraživanja prelazi iznos od 100.000,00 KM, jasno je koliku materijalnu štetu trpi zbog neprovođenja izvršenja. Zatim, apelant je naveo da je ovakvo postupanje Općinskog suda u suprotnosti s pozitivnopravnim propisima i načelima parničnog postupka, te mu je onemogućeno pravo na suđenje u razumnom roku. Apelant je predložio da Ustavni sud apelaciju usvoji, te naloži Općinskom sudu da predmet hitno uzme u rad u skladu s članom 5. ZIP-a i provede potrebne radnje propisane zakonom o izvršnom postupku, kako bi se procijenile i prodale izvršenikove nekretnine označene u rješenju o izvršenju. Konačno, apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Unsko-sanski kanton da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od po 1.000,00 KM za svaku godinu neblagovremenog postupanja suda.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko naveo hronologiju postupka do podnošenja apelacije. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da apelant do dana slanja odgovora na apelaciju nije platio sudsku taksu u iznosu od 3.000,00 KM, koja mu je uračunata u troškove izvršnog postupka, iako je do tada primio više sudskih opomena. Također, Općinski sud je naveo da je rješenje o izvršenju dostavljeno ZK. Uredu [tog] suda radi upisa zabilježbe izvršenja na nekretninama izvršenika radi obezbjeđenja naplate novčanog potraživanja [apelanta], te je rješenjem ZK. Ureda od 29. juna 2010. godine izvršen upis zabilježbe izvršenja čime je potraživanje [apelanta] u cijelosti obezbjeđeno. Na osnovu navedenog, Općinski sud je istaknuo da je u cijelosti postupao u skladu s odredbama ZIP-a i ZPP-a, te da ničim nisu povrijeđena apelantova prava, zbog čega postupajući sudija podnesenu apelaciju smatra zlonamjernom. Općinski sud je također istaknuo da se postupajući sudija, kao i druge sudije, moraju pridržavati uputstva Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, o redoslijedu rješavanja spisa prema starosti inicijalnog akta, kao i odredbe člana 5. ZIP-a. Pored toga, Općinski sud je istaknuo da postupajući sudija, kao ni druge sudije, ne može snositi posljedice zbog nedovoljnog broja sudija na izvršnom referatu, ogromnog broja izvršnih predmeta i općeg stanja u pravosuđu.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 12. tačka 5.

Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. .[...] Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

19. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-402/97 od 20. jula 2005. godine, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

24. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao izvršni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da je apelant 5. februara 2010. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od tri godine i sedam mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka

26. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku, te da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka.

27. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud ni nakon tri godine i sedam mjeseci nije okončao postupak. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud veoma brzo odredio predloženo izvršenje (10. februara 2010. godine), te da je nakon izjavljenog prigovora odlučio o njemu svojim rješenjem nakon skoro četiri mjeseci (17. juna 2010. godine), kao i da je Kantonalni sud svojim rješenjem od 31. decembra 2010. godine odbio kao neosnovnu žalbu izvršenika podnesenu protiv rješenja od 17. juna 2010. godine. Ustavni sud također zapaža da je, u međuvremenu, Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda svojim Rješenjem broj 017-0-Dn-10-00 1096 od 29. juna 2010. godine dozvolio zabilježbu izvršenja na izvršenikovim nekretninama. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao da je u cijelosti postupao u skladu sa odredbama ZIP-a i ZPP-a, te da ničim nisu povrijeđena apelantova prava, […] da se postupajući sudija, kao i druge sudije moraju pridržavati uputstva Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, o redosljedu rješavanja spisa prema starosti inicijalnog akta […], kao i da […] ne može snositi posljedice zbog nedovoljnog broja sudija na izvršnom referatu, ogromnog broja izvršnih predmeta i opšteg stanja u pravosuđu. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud naglašava da navodi Općinskog suda (veliki broj predmeta u radu i nedovoljan broj sudija) ne mogu biti opravdanje za dužinu izvršnog postupka. Naime, Općinski sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali da je preduzeo adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja ovog problema, pa sama okolnost da ima u radu veliki broj predmeta i mali broj sudija ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmeta u tako dugom periodu, zbog čega se dužina postupka može u cijelosti pripisati propustu Općinskog suda da djelotvorno kontrolira izvršni postupak.

28. Također, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.

29. U vezi s neplaćanjem sudske takse Ustavni sud smatra da je svrsishodno podsjetiti na to da je Ustavni sud pitanje uzajamnosti plaćanja takse i preduzimanja radnji u postupku raspravljao rješavajući zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za ocjenu ustavnosti odredbe člana 4. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo u predmetu U 8/12 (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 8/12 od 23. novembra 2012. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 10/13). Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci, između ostalog, zaključio da je odredba člana 4. Zakona o sudskim taksama suprotna pravu na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zato što onemogućavanje vođenja postupka, ako na podnesak, uključujući i tužbu, nije unaprijed plaćena sudska taksa, ne predstavlja sredstvo koje je razumno proporcionalno ostvarenju legitimnog cilja, jer se na taj način potpuno ograničava pravo na pristup sudu odnosno mogućnost vođenja sudskog postupka, čime za stranku u postupku mogu nastati neotklonjive štetne posljedice, što je suprotno samoj suštini prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na navedeni stav iz citirane odluke, navodi Općinskog suda da apelant još uvijek nije platio sudsku taksu ne mogu biti opravdanje za nepostupanje povodom apelantovog prijedloga za izvršenje.

30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je zbog neokončavanja postupka, koji traje tri godine i sedam mjeseci, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

31. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

32. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Općinskom sudu da, bez daljnjeg odgađanja, donese odluku u konkretnom predmetu u smislu relevantnih odredbi ZIP-a. VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada Općinski sud nije okončao izvršni postupak ni nakon tri godine i sedam mjeseci, premda se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.

34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2295/12 (H. K.) | Sudska praksa | Aktio