Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3467/10 (Zemljoradnička zadruga „Travnik“ Travnik)

Odluka donesena 09. 10. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3467/10

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3467/10, rješavajući apelaciju Zemljoradničke zadruge „Travnik“ Travnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Zemljoradničke zadruge „Travnik“ Travnik.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku Općinskog suda u Bihaću, koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan donošenjem Rješenja broj 017-0-Ip-06-000 492-III od 9. aprila 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zemljoradnička zadruga „Travnik“ Travnik (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Adil Lozo, advokat iz Travnika, podnijela je 11. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-Ip-06-000 492.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 2. jula 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju, 26. februara 2013. godine da dostavi spis broj 017-0- Ip-06-000 492, a 4. septembra 2013. godine da dostavi dodatne informacije.

3. Općinski sud je 6. jula 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju, 4. marta 2013. godine traženi spis, a 6. septembra 2013. godine dodatne informacije.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelanticinom punomoćniku 17. jula 2012. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je 28. marta 2006. godine podnijela Općinskom sudu u Sarajevu prijedlog za izvršenje kojim je predložila da Općinski sud u Sarajevu donese rješenje o izvršenju na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda u Travniku broj Ps-60/00 od 23. februara 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj Pž-57/04 od 29. juna 2005. godine. U prijedlogu za izvršenje je predložila da se odredi izvršenje prema „Bigrosu“ d.d. El- Gazija Bihać (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 1.386,00 KM i troškova izvršnog postupka, pljenidbom novčanih sredstava koje izvršenik ima na bankovnom računu i prijenosom na račun apelanticinog punomoćnika.

7. Općinski sud u Sarajevu se Rješenjem broj 065-0-Ip-06-000507 od 30. marta 2006. godine proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odredio da će se po pravosnažnosti ovog rješenja spis dostaviti Općinskom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao mjesno nadležnom sudu. Općinski sud u Sarajevu je, zatim, uz dopis broj 065-0-Ip-06- 000507 od 12. septembra 2006. godine proslijedio predmetni spis Općinskom sudu kao mjesno nadležnom sudu.

8. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 017-0-Ip-06-000 492 od 6. novembra 2006. godine kojim je odredio predloženo izvršenje. Rješenje o izvršenju je dostavljeno apelantici, izvršeniku i nadležnoj banci.

9. Nadležna banka je 17. novembra 2006. godine vratila Općinskom sudu rješenje o izvršenju za izvršenika, jer je transakcijski račun 31. marta 2006. godine ugašen.

10. Općinski sud je dopisom broj 017-0-Ip-06-000 492 od 23. marta 2007. godine dostavio apelanticinom punomoćniku obavijest nadležne banke radi njenog daljnjeg postupanja u izvršnom predmetu.

11. Apelanticin punomoćnik je podnescima od 24. aprila i 13. augusta 2007. godine predložio da se odredi pljenidba novčanih sredstava koje je izvršenik imao na transakcijskom računu u ABS banci. Dalje je predložio da, ukoliko izvršenje ne bude uspješno provedeno ni na navedeni način, Općinski sud izvrši popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika koje se nalaze u njegovim poslovnim prostorijama.

12. Zaključkom Općinskog suda broj 017-0-Ip-06-000 492 od 11. septembra 2007. godine, određeno je da se predmetno rješenje o izvršenju ima provesti kod ABS banke sa računa izvršenika na račun apelanticinog punomoćnika, te naloženo ABS banci da o provođenju rješenja o izvršenju ili eventualnim smetnjama za provođenje obavijesti sud.

13. ABS banka je 27. septembra 2007. godine obavijestila Općinski sud da je transakcijski račun izvršenika 10. augusta 2006. godine ugašen.

14. Rješenjem Općinskog suda broj 017-0-Ip-06-000 492 od 17. decembra 2007. godine, na osnovu predmetnog rješenja o izvršenju, određeno je izvršenje protiv izvršenika zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, te od iznosa dobijenog prodajom namirenjem apelantice kao tražioca izvršenja.

15. Prema službenoj zabilješci sačinjenoj 26. februara 2009. godine na licu mjesta – adresi izvršenika, sudski izvršitelj je konstatovao da su poslovne prostorije izvršenika prazne i zaključane, te da, prema izjavi komšije, izvršenik ne radi duže od godinu dana.

16. Zaključkom Općinskog suda broj 017-0-Ip-06-000 492 od 3. marta 2009. godine naloženo je apelantici da u roku od osam dana od dana prijema ovog zaključka dostavi tačnu adresu izvršenika iz razloga što se na adresi navedenoj u prijedlogu za izvršenje, prema izvještaju sudskog izvršitelja, izvršenik nije nalazio.

17. Apelanticin punomoćnik je 5. juna 2009. godine dostavio Općinskom sudu uređen prijedlog za izvršenje u predmetu broj 017-0-Ip-06-000 492, kojim je kao izvršenike označio pravne sljednike ranijeg izvršenika, te izvršio promjenu načina, predmeta i sredstva izvršenja tako što je predložio namirenje na novčanim sredstvima pravnih sljednika ranijeg izvršenika.

18. Zaključkom Općinskog suda broj 017-0-Ip-06-000 492 od 20. oktobra 2009. godine naloženo je apelantici da u određenom roku dopuni - ispravi prijedlog za izvršenje na način preciziran u zaključku.

19. Apelanticin punomoćnik je podneskom od 30. oktobra 2009. godine uredio prijedlog za izvršenje.

20. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 017-0-Ip-06-000492 od 5. jula 2012. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje, te ga dostavio apelantu, izvršenicima (pravnim sljednicima prvobitno označenog izvršenika) i nadležnoj banci na provođenje.

21. Hypo Alpe Adria banka je dopisom od 19. jula 2012. godine obavijestila Općinski sud da u odnosu na jednog od izvršenika nije u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju, jer na njegovom računu nema sredstava. Dalje je navedeno da je račun već blokiran, rješenje zavedeno u registar prioritetne naplate a original je proslijeđen Raiffeisen banci d.d Sarajevo.

22. Raiffeisen banka d.d. Sarajevo je 6. augusta 2012. godine obavijestila Općinski sud da je Rješenje o izvršenju broj 017-0-Ip-06-000492 od 5. jula 2012. godine izvršeno u cijelosti 2. augusta 2012. godine prenosom novčanih sredstava sa računa solidarnih izvršenika u iznosu glavnice od 1.386,00 KM uvećano za zakonske zatezne kamate, troškove postupka i troškove izvršenja, u korist apelanticinog računa kao tražioca izvršenja.

23. Općinski sud je dopisom od 27. februara 2013. godine pozvao apelanticu da, radi okončanja postupka, obavijesti sud da li se osjeća namirenom u predmetnom izvršnom postupku, uz dostavljanje prethodno navedenog dopisa Raiffeisen banke d.d. Sarajevo.

24. Rješenjem Općinskog suda broj 017-0-Ip-06-000492-III od 9. aprila 2013. godine obustavljen je postupak u predmetnoj izvršnoj stvari, jer je apelantica u cijelosti povukla prijedlog za izvršenje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica u podnesku od 7. marta 2013. godine obavijestila sud da u cijelosti povlači prijedlog za dozvolu izvršenja po predmetu broj 017-0- Ip-06-000492-III, te je zato Općinski sud, u skladu sa članom 38. stav 2. Zakona o izvršnom postupku, odlučio kao u izreci rješenja.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

25. Apelantica smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela hronologiju postupanja u predmetu, te da je Općinski sud od nje tražio podatke koje ima samo taj sud. Ističe da je postupala po nalozima suda, bez obzira što su oni bili nelogični i neosnovani, te da su se na osnovu postupanja po nalozima prouzrokovali novi nepotrebni troškovi. Apelantica traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM, zbog dugog trajanja postupka i nepotrebnih troškova.

b) Odgovor na apelaciju

26. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka.

V.Relevantni propisi

27. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 38. st. 1. i 2.

Tražilac izvršenja može tokom postupka, bez pristanka izvršenika, povući u cijelosti ili djelimično prijedlog za izvršenje.

U slučaju iz stava 1. ovog člana sud će obustaviti izvršenje u cjelini ili djelimično. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

30. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

31. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u „razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da predmetni postupak nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva. U međuvremenu, prema informacijama i dokumentaciji koje je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud, izvršni postupak je dovršen 9. aprila 2013. godine. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

33. Apelantica je navela da joj je zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

36. Ustavni sud ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije“ (vidi vodeće odluke Ustavnog suda br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). Ustavni sud, dalje, ukazuje na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojem su države ugovornice dužne da organiziraju svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno, tako i u praksi, te da osiguraju izvršenje bez nepotrebnih odlaganja (vidi, Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).

37. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

Analiza dužine trajanja postupka

38. Ustavni sud zapaža da je predmetni izvršni postupak započeo 28. marta 2006. godine, kada je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje rješenja, te da je, u smislu odredbe člana 38. stav 2. i člana 64. Zakona o izvršnom postupku, kako to proizlazi iz stanja spisa, predmetni izvršni postupak obustavljen rješenjem Općinskog suda od 9. aprila 2013. godine. Iz navedenog proizlazi da je predmet ocjene Ustavnog suda period od sedam godina.

39. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku.

40. U pogledu apelanticinog ponašanja, Ustavni sud zapaža da je apelantica prvo podnijela prijedlog za izvršenje nenadležnom sudu, te je, nakon dostavljanja spisa nadležnom sudu i donošenja rješenja o izvršenju, mijenjala i precizirala prijedlog za izvršenje u kojim je promijenila predmet i sredstvo izvršenja, odnosno izvršenika. Ustavni sud smatra da je apelantica podnošenjem prijedloga za izvršenje nenadležnom sudu u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka. Dalje, apelanticino mijenjanje i preciziranje prijedloga za izvršenje bilo je u skladu sa njenim pravima propisanim relevantnim zakonskim odredbama i neophodno budući da su računi izvršenika stalno gašeni, pa Ustavni sud smatra da, u okolnostima konkretnog slučaja, to objektivno nije doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka, jer je evidentno da je apelantica blagovremeno postupala po nalozima suda, pa čak i urgirala postupanje u predmetu.

41. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud veoma brzo nakon dostavljanja predmetnog spisa od Općinskog suda u Sarajevu odredio predloženo izvršenje, te da je predmetno izvršenje bilo neuspješno kod dvije banke, jer su transakcijski računi izvršenika bili ugašeni. Nakon što je Općinski sud rješenjem od 17. decembra 2007. godine odredio izvršenje protiv izvršenika zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, Ustavni sud zapaža da je ono pokušano tek 26. februara 2009. godine, dakle, više od 14 mjeseci nakon donošenja rješenja. Nakon toga, Općinski sud je dva puta u toku 2009. godine od apelantice tražio da dopuni – ispravi prijedlog za izvršenje, koje je apelantica konačno precizirala 30. oktobra 2009. godine. Međutim, evidentna je potpuna neaktivnost Općinskog suda u daljnjem toku predmetnog postupka budući da je taj sud tek 5. jula 2012. godine, dakle, tek nakon više od dvije godine i osam mjeseci donio rješenje o izvršenju. Dalje, iako je evidentno da je Raiffeisen banka d.d. Sarajevo 6. augusta 2012. godine obavijestila Općinski sud da je rješenje o izvršenju izvršeno u cijelosti, Općinski sud je tek nakon više od šest mjeseci dopisom od 27. februara 2013. godine pozvao apelanticu da, radi okončanja postupaka, obavijesti sud da li se osjeća namirenom u predmetnom izvršnom postupku, te je postupak u konačnici okončan donošenjem rješenja o obustavi 9. aprila 2013. godine.

42. U vezi s ponašenjem Općinskog suda Ustavni sud zapaža da je u toku izvršnog postupka nekoliko puta bezuspješno pokušano izvršenje zbog toga što na označenim transakcijskim računima izvršenik nije imao sredstava, ili su računi bili ugašeni. Ustavni sud smatra da se ovakve okolnosti, koje su objektivne prirode i na koje Općinski sud nije mogao utjecati, ne mogu staviti na teret Općinskom sudu. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda da „moguće propuštanje izvršenja presude zbog siromaštva dužnika ne može se uzeti protiv države osim i u mjeri u kojoj se može pripisati domaćim vlastima, naprimjer, njihovim pogreškama ili odugovlačenju izvršnog postupka“ (vidi, Evropski sud, Šostarić protiv Hrvatske, presuda od 17. aprila 2007. godine, stav 31). Dovodeći navedeni stav u kontekst činjenica konkretnog predmeta Ustavni sud zapaža da je, iako je nesporno da je tokom izvršnog postupka Općinski sud u pojedinim fazama blagovremeno poduzimao određene procesne radnje, dužina predmetnog izvršnog postupka, koji je trajao sedam godina, ne zadovoljava standard „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pritom Ustavni sud zapaža da Općinski sud, osim što je iznio hronologiju predmetnog slučaja, nije iznio razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu predmetnog postupka.

43. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

44. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 1.000,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud, shodno svojoj praksi, kao i praksi Evropskog suda za ljudska prava, uzimajući u obzir predmet postupka, njegov značaj za apelanticu i trajanje, te objektivne okolnosti smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava odgovarajuća satisfakcija za apelanticu. VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak povodom apelanticinog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude trajao sedam godina, iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka, iako je evidentno postojanje i određenih objektivnih okolnosti (siromaštvo izvršenika), u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Općinskom sudu.

46. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3467/10 (Zemljoradnička zadruga „Travnik“… | Sudska praksa | Aktio