Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4461/10 (J. K.)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Materijalna šteta
- Kamata
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Obligaciono- pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4461/10
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4461/10, rješavajući apelaciju Josipa Kajkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Josipa Kajkića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj 097-0-Rev-09-000007 od 16. jula 2010. godine u dijelu odluke o dospijeću zakonske zatezne kamate.
Predmet se vraća Apelacionom sudu Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Apelacionom sudu Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Josip Kajkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Distrikta Brčko, kojeg zastupa Milenko Marjanović, advokat iz Distrikta Brčko, podnio je 13. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Rev-09-00007 od 16. jula 2010. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda i Pravobranilaštva Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine, kao zakonskog zastupnika tuženog Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 26. juna 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Apelacioni sud i tuženi su odgovore na apelaciju dostavili 3, odnosno 4. jula 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnosiocu apelacije 16. jula 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. U ponovnom postupku, nakon što je rješenjem drugostepenog suda ukinuta prvostepena presuda, te određeno novo ročište za glavnu raspravu, žalbeno vijeće Apelacionog suda (u daljnjem tekstu: žalbeno vijeće) je nakon održane rasprave donijelo Presudu broj 097-0-GžP-08-000026 od 17. februara 2009. godine kojom je tuženi obavezan da apelantu isplati iznos od 69.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. juna 2000. godine, pa do isplate, te da mu naknadi troškove postupka, sve preciznije u izreci presude.
7. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant u historijatu tužbe naveo da mu je pravni prednik tuženog (Općina Brčko-Ravne) 1995. godine oduzela nekretnine označena kao k.č. broj 1493 k.o. Gornja Skakava, da se apelant u više navrata obraćao tuženom da mu isplati naknadu za oduzete nekretnine, da je 1999. godine sa tuženim zaključio ugovor o zamjeni zemljišta, da taj ugovor nije realizovan, pa je apelant bio prinuđen da putem suda traži isplatu naknade štete. U obrazloženju je navedeno da je tokom postupka provedeno vještačenje vještaka građevinske struke radi utvrđenja iznosa koji je tuženi apelantu dužan isplatiti, tako da je sud saglasno navedenom nalazu i mišljenju utvrdio iznos kao iz izreke presude, a na koji je apelant podneskom od 5. decembra 2008. godine precizirao zahtjev za isplatu.
8. Pitanje kamate na dosuđeni iznos naknade žalbeno vijeće je riješilo tako što je, saglasno odredbi člana 277. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), obavezalo tuženog na isplatu zakonske kamate počev od 15. juna 2000. godine. U vezi sa ovim žalbeno vijeće je istaklo da radnja od 15. juna 2000. godine, kada je apelant tuženom uputio zahtjev kojim je pozvao tuženog kao dužnika da ispuni obavezu budući da, saglasno članu 391. ZOO, pismena opomena dužniku ima značaj za utvrđivanje dospjelosti duga ako rok za ispunjenje tražbine nije određen kako to propisuje član 324. stav 2. ZOO. Stoga je istaknuto da apelantova predmetna radnja, u kontekstu navedenih odredbi ZOO, ima značaj za početak dužničke docnje, tako da od tog momenta tuženi duguje kamatu, a ne od 1. januara 1996. godine, kada je apelant oduzimanjem sporne nekretnine izgubio posjed, kako je to apelant preciziranim tužbenim zahtjevom od 5. decembra 2008. godine tražio. S obzirom na navedeno, Apelacioni sud je obrazložio da zahtjev za isplatu kamata od 1. januara 1996. godine do 15. juna 2000. godine nije osnovan.
9. Odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude žalbenog vijeća, revizijsko vijeće Apelacionog suda je donijelo Presudu broj 097-0-Rev-09-000007 od 16. jula 2010. godine kojom je reviziju djelimično uvažilo, te osporenu presudu preinačilo u pogledu dospijeća kamate na način da je tuženi obavezan da na utvrđeni iznos naknade isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 17. februara 2009. godine pa do isplate, dok je u preostalom dijelu osporena presuda potvrđena. U vezi sa preinačenjem presude u dijelu odluke o kamatama, revizijsko vijeće je istaklo da revizija sa pravom ukazuje da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno u pogledu dospijeća zakonske zatezne kamate. U obrazloženju je navedeno da je u konkretnom slučaju provedeno vještačenje radi utvrđivanja visine naknade, i to više vještaka koji su utvrdili različite visine naknade. Stoga se, kako je u obrazloženju istaknuto, o docnji dužnika zbog neispunjenja novčane naknade ove vrste materijalne štete može govoriti tek od momenta donošenja presude kojom je utvrđena pravična naknada, pa od tada, saglasno odredbi člana 277. ZOO, teče i obaveza plaćanja zakonske zatezne kamate.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je osporenom presudom revizijskog vijeća povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je još od prije rata živio i radio u Njemačkoj, da je krajem 1998. godine, kada je prvi put nakon rata došao u BiH, saznao da mu je spornu nekretninu 1995. godine nelegalno zauzeo pravni prednik tuženog, a kako bi se bespravno oduzimanje legalizovalo, apelant je prihvatio prijedlog načelnika općine zaključivši ugovor o zamjeni zemljišta u januaru 1999. godine kojim je apelant dobio drugu parcelu, ali budući da taj ugovor nikada nije realizovan, bio je primoran da pokrene predmetni sudski postupak. Za apelanta je neprihvatljiv stav revizijskog vijeća Apelacionog suda da zakonska zatezna kamata teče od dana presuđenja, budući da je isti sud u žalbenom vijeću u pogledu zakonske zatezne kamate odlučio drugačije.
b) Odgovor na apelaciju
11. Apelacioni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da revizijsko vijeće ostaje u cijelosti pri pravnom stavu iznesenom u osporenoj odluci. Istaknuto je da je tokom postupka provedeno više vještačenja koja se bitno razlikuju u pogledu vrijednosti zemljišta, pa je i cijena zemljišta utvrđena na dan vještačenja, odnosno donošenjem drugostepene odluke, od kada teče pravo na kamatu, jer bi u protivnom apelant ostvario veću naknadu od one koja mu po zakonu pripada.
12. Tuženi je u odgovoru na apelaciju istakao da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu neosnovani, budući da je osporena presuda donesena pravilnom primjenom materijalnog prava uz prijedlog da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93 i 3/96) relevantne odredbe glase: Član 186.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Član 189.
[...] Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo.
Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu prema stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Apelacionog suda broj 097-0-Rev-09-000007 od 16. jula 2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 30. augusta 2010. godine, a apelacija je podnesena 13. oktobra 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i
4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant osporava presudu revizijskog vijeća Apelacionog suda, tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
19. U suštini, apelant smatra da mu je osporenom presudom revizijskog vijeća Apelacionog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno stava revizijskog vijeća da se zakonska zatezna kamata obračunava od dana presuđenja, odnosno od dana donošenja drugostepene odluke, što je za apelanta neprihvatljivo.
20. U vezi sa apelantovim navodima koji se tiču početka toka zakonske zatezne kamate u slučaju naknade na ime materijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je o ovom pitanju već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 86/07; Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 99/08; Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 50/09). Ustavni sud podsjeća da je u navedenim odlukama, između ostalog, istaknuto da se pri određivanju naknade na ime materijalne štete zakonska zatezna kamata dosuđuje od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostepene presude. Naime, Ustavni sud je u citiranoj Odluci broj AP 1757/06 (op.cit., stav 43) zaključio da je […] članom 186. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Dalje, članom 277. navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim članovima eksplicitno nije navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje u odnosu na materijalnu štetu, ipak, iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da bi zateznu kamatu u slučaju materijalne štete trebalo dosuditi od dana nastanka štete […]. Imajući u vidu ovakvo stanovište u vezi sa tumačenjem relevantnih odredbi ZOO, a koje su i u vrijeme donošenja osporene presude Apelacionog suda, kao i ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje o kojem je već raspravljano u citiranim odlukama, Ustavni sud zaključuje da nema razloga da u konkretnom slučaju promijeni svoj stav. Stoga se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih navoda Ustavni sud u potpunosti poziva na stav iznesen u citiranim odlukama.
21. Ustavni sud zaključuje da je revizijsko vijeće Apelacionog suda svojom odlukom proizvoljnom primjenom relevantnih odredaba ZOO povrijedilo apelantovo pravo na pravično suđenje u dijelu u kome je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.
Ostali navodi
22. S obzirom na zaključak u vezi sa kršenjem prava na pravično suđenje iznesen u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno obrazlagati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju, budući da se temelje na istim razlozima.
VIII.Zaključak
23. Ustavni sud zaključuje da je, zbog proizvoljne primjene relevantnih odredaba ZOO, osporenom presudom revizijskog vijeća Apelacionog suda u dijelu odluke o kamati povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije odlukom da na dosuđeni iznos naknade na ime materijalne štete kamata teče od dana donošenja presude žalbenog vijeća.
24. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić