Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1006/10 („ECO-NOVA“ d.o.o. Novi Sad, Z. R. iz Tuzle i drugi)
Odluka donesena 09. 10. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršenje
- Ratna šteta
- Materijalna šteta
- Naknada štete
- Izvršni postupak
- Nematerijalna šteta
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1006/10
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1006/10, rješavajući apelacije „ECO-NOVA“ d.o.o. Novi Sad i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 9. oktobra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije „ECO-NOVA“ d.o.o. Novi Sad, Zorana Ristića, J.P., D.P., D.P., D.P., Veljke Radomirovića, Branislavke Softić, mldb Damira Softića, mldb Irme Softić, Stojana Rađena, Milorada Čembera, Milice Katane, Slobodana Katane, Radmile Katane, Slobodana Župljanina, Gojka Radujkovića, Mirka Mikića, Mire Vasilić, Mirka Vasilića, Tode Vasilića, Joke Vasilić, Viktorije Srdić, Nevenke Žarić, Dragana Žarića, Bosiljke Žarić, Drage Pešević, Ognjena Peševića, Davora Peševića, Radojke Broćeta, Predraga Broćeta, Dragice Ajder, Ranka Šešića, Darke Pelagića, Mladena Gavrića, Milomira Kopranovića, Miodraga Zrnića, Radinke Ostojić, Aleksandra Gambera, Mladena Gavranovića, Siniše Ercega, Vidosava Vučanovića, Gorana Radetića, Đorđa Tošića, Siniše Zrnića, Ostoje Kneževića, Đure Špirića, Petra Račića, Mire Račić, Mileve Račić, Gorislava Višekrune, Vuke Blaza, Slobodana Blaza, Emilije Korice, Željke Božića, Stoje Zdeljković, Nedeljka Zdeljkovića, Vinka Zdeljkovića, Mirjane Zdeljković, Marije Zdeljković, Dragane Bulatović, Milice Petrović, Vaskrsija Marića, Božane Ivanović, Predraga Marića, Nevena Marića, Milana Bukše, Dušana Čolića, Dušanke Stambolić, Miroslava Stambolića, Drage Ubović, Saše Ubovića, Vujadina Bojića, Aleksandra Bojića, Milice Bojić, Mare Bojić, Mileta Vujkovca, Joce Vujkovca, Milana Balabana, Mirjane Sukur, Snježane Babić i Milana Sukura.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ova odluka se dostavlja Vladi Republike Srpske koja je dužna da izvrši svoje ustavne obaveze i obezbijedi poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.
Obavezuje se Vlada Republike Srpske da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama za izvršenje ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „ECO-NOVA“ d.o.o. Novi Sad, Zoran Ristić iz Tuzle, koje zastupa Ortačko advokatsko društvo „Ristić i partneri“, J.P., D.P., D.P., D.P. svi iz Trebinja, koje zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, Veljko Radomirović iz Banjaluke, kojeg zastupa Vid V. Dujaković, advokat iz Banjaluke, Branislavka Softić, mldb Damir Softić i mldb Irma Softić, svi iz Sarajeva, koje zastupa Jelena Todić, advokat iz Banjaluke, Stojan Rađen iz Višegrada, kojeg zastupa Radomir Tanasković, advokat iz Višegrada, Milorad Čember iz Gradiške, Milica Katana, Slobodana Katana i Radmila Katana, svi iz Čelinca, koje zastupa Ranko Vulić, advokat iz Banjaluke, Slobodan Župljanin iz Banjaluke, kojeg zastupa Milorad Đukić, advokat iz Banjaluke, Gojko Radujković iz Banjaluke, kojeg zastupa Jelena Todić, advokat iz Banjaluke, Mirko Mikić iz Doboja, kojeg zastupa Rajko Stokić, advokat iz Doboja, Mira Vasilić, Mirko Vasilić, Tode Vasilić i Joka Vasilić, svi iz Mrkonjić Grada, koje zastupa Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada, Viktorija Srdić iz Banjaluke, koju zastupa Milan Romanić, advokat iz Banjaluke, Nevenka Žarić, Dragan Žarić, Bosiljka Žarić, svi iz Čelinca, koje zastupa Vid V. Dujaković, advokat iz Banjaluke, Draga Pešević, Ognjen Pešević, Davor Pešević, Radojka Broćeta, Predrag Broćeta, Dragica Ajder, Ranko Šešić, svi iz Banjaluke, Darko Pelagić i Mladen Gavrić iz Čelinca, Milomir Kopranović, Miodrag Zrnić, Radinka Ostojić, Aleksandar Gamber, Mladen Gavranović, Siniša Erceg, Vidosav Vučanović, Goran Radetić, Đorđe Tošić, Siniša Zrnić, Ostoja Knežević, Đuro Špirić, Petar Račić, Mira Račić, Mileva Račić, Goran Višekruna, Vuka Blaz, Slobodan Blaz, Emilija Korica, Željko Božić, Stoja Zeljković, Nedeljko Zdeljković, Vinko Zdeljković, Mirjana Zdeljković, Marija Zdeljković i Dragana Bulatović, svi iz Banjaluke, Milica Petrović, Vaskrsije Marić, Božana Ivanović, Predrag Marić i Neven Marić, svi iz Laktaša, Milan Bukša, Dušan Čolić, Dušanka Stambolić, Miroslav Stambolić, Draga Ubović i Saša Ubović, svi iz Banjaluke, Vujadin Bojić, Aleksandar Bojić, Milica Bojić i Mara Bojić, svi iz Kreševa, Mile Vujkovac, Joco Vujkovac, Milan Balaban, Mirjana Sukur, Snježana Babić i Milan Sukur, svi iz Banjaluke, koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su u periodu od 17. marta 2010. do 16. avgusta 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) br. 71 0 I 05824209 I od 24. decembra 2009. godine, 71 0 I 07 5388 9 I od 4. juna 2010. godine, 71 0 I 027445 07 I od 20. oktobra 2005. godine, 071-0-I-07-000030 od 1. marta 2007. godine, I-2221/05 od 23. maja 2006. godine, 71 0 I 073643 09 I od 16. marta 2010. godine, 71 0 I 113991 11 I od 10. maja 2011. godine, I-1980/05 od 1. juna 2006. godine, I-3601/05 od 20. decembra 2005. godine, 71 0 I 112424 11 I od 3. juna 2011. godine, 71 0 I 103234 10 I od 18. novembra 2010. godine, I- 3447/00 od 28. decembra 2000. godine, 71 0 I 077748 10 I od 22. marta 2010. godine, 71 0 I 059590 09 I od 25. avgusta 2009. godine, 71 0 I 163420 13 I od 15. marta 2013. godine, 71 0 I 161660 13 I od 13. februara 2013. godine, 71 0 I 161972 13 I od 18. februara 2013. godine, 71 0 I 161663 13 I od 16. aprila 2013. godine, 71 0 I 161766 13 I od 4. marta 2013. godine, 71 0 I 160293 13 I od 28. marta 2013. godine, 71 0 I 157838 12 I od 28. januara 2013. godine, 71 0 I 163485 13 I od 4. marta 2013. godine, 71 0 I 152395 12 I od 11. oktobra 2012. godine, 71 0 I 161767 13 I od 18. februara 2013. godine, 71 0 I 158414 12 I od 25. marta 2013. godine, 71 0 I 162398 13 I od 27. februara 2013. godine, 71 0 I 160749 13 I od 18. marta 2013. godine, 71 0 I 161643 13 I od 8. aprila 2013. godine, 71 0 I 085051 10 I od 12. jula 2010. godine, 71 0 I 160297 13 I od 16. januara 2013. godine, 71 0 I 166298 13 I od 15. maja 2013. godine, 71 0 I 16629 13 I od 29. aprila 2013. godine, 71 0 I 161404 13 I od 13. februara 2013. godine, 71 0 I 165413 13 I od 11. aprila 2013. godine, 71 0 I 164065 13 I od 26. marta 2013. godine, 71 0 I 164870 13 I od 8. aprila 2013. godine, 71 0 I 134508 11 I od 14. septembra 2012. godine, 71 0 I 164446 13 I od 26. februara 2013. godine, 71 0 I 164869 13 I od 19. marta 2013. godine, 71 0 I 167533 13 I od 16. maja 2013. godine, 71 0 I 149687 12 I od 29. septembra 2012. godine, 71 0 I 163707 13 I od 26. marta 2013. godine, 71 0 I 156750 12 I od 30. novembra 2012. godine i 71 0 I 126340 11 I od 10. oktobra 2011. godine.
2. U pojedinim predmetima apelanti su dostavili nova rješenja o izvršenju, koja su donijeli redovni sudovi u postupku izvršenja, a kojima je predviđena naplata njihovih potraživanja po osnovu „ratne štete“ emisijom dugoročnih obveznica, umjesto u utvrđenim novčanim iznosima, kako je bilo dosuđeno pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama.
3. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 1006/10, AP 2704/10, AP 2166/11, AP 2661/11, AP 3000/11, AP 3041/11, AP 3094/11, AP 610/12, AP 1617/12, AP 2547/12, AP 2945/12, AP 4689/12, AP 2486/13, AP 2595/13, AP 2944/13, AP 2953/13, AP 2954/13, AP 2955/13, AP 2956/13, AP 2957/13, AP 2958/13, AP 2959/13, AP 2960/13, AP 2961/13, AP 2962/13, AP 2963/13, AP 2964/13, AP 2965/13, AP 2966/13, AP 2967/13, AP 2968/13, AP 2969/13, AP 2970/13, AP 2971/13, AP 2972/13, AP 2973/13, AP 2974/13, AP 2975/13, AP 2976/13, AP 2977/13, AP 2978/13, AP 2979/13, AP 3584/13 i AP 3585/13, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1006/10. Ukupno su spojena 44 predmeta.
II.Postupak pred Ustavnim sudom Ustavni sud je uzeo u obzir odgovore na apelacije od Osnovnog suda, Republike Srpske – Pravobranilaštva Republike Srpske, Ministarstva finansija Republike Srpske, te Vlade Republike Srpske – Kancelarija pravnog predstavnika, dobijene povodom gotovo istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 244/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, dostupna na veb-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba).
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Svi apelanti posjeduju rješenja o izvršenju Osnovnog suda, kojima je dozvoljeno izvršenje pravosnažnih presuda vezanih za naknadu materijalne i nematerijalne štete koja je nastala u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (ratna šteta). Apelanti Branislavka Softić, mldb Damir Softić i mldb Irma Softić podnijeli su apelaciju zbog neizvršenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude koja se odnose na opšte obaveze RS-a nastale u periodu do 31. decembra 2002. godine (u daljnjem tekstu: opšte obaveze) u smislu čl. 3 i 4 Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga RS-a (u daljnjem tekstu: Zakon o unutrašnjem dugu).
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacija
6. Apelanti smatraju da je neizvršenjem predmetnih rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Apelanti takođe navode da je, zbog primjene Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske, odnosno Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske, Republika Srpska onemogućila izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, odnosno naplatu potraživanja koja su im dosuđena pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama. Apelanti ističu da ne samo da im je onemogućeno izvršenje pravosnažnih sudskih odluka nego, između ostalog, ističu da su nezadovoljni jer su redovni sudovi u postupku izvršenja, primjenjujući spomenute zakone, pojedinim apelantima donijeli nova rješenja o izvršenju kojima je predviđena naplata njihovih potraživanja po osnovu „ratne štete“ emisijom dugoročnih obveznica, umjesto u fiksnim novčanim iznosima, kako je bilo predviđeno pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama. Apelanti, takođe, tvrde da im je navedenim propisom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer, kako navode, «država nije uspostavila pravičan i proporcionalan odnos između javnog interesa, s jedne strane, i pojedinačnih prava apelanata, s druge strane, jer je na njih prebacila pretjeran i neproporcionalan teret». Apelanti su u pojedinim predmetima zatražili naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja odluka, kao i naknadu troškova postupka.
b) Odgovori na apelacije
7. Republika Srpska je u odgovoru na apelacije navela da je uređenje postupka i načina izvršenja potraživanja apelanata regulisano posebnim propisima – Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske koji je lex specialis u odnosu na Zakon o izvršnom postupku. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga donesen je radi osiguranja i održavanja makroekonomske stabilnosti Republike Srpske, kao i ocjene institucija Republike Srpske koje izvršavaju pravosnažne sudske odluke da li izvršenje ulazi u obim novčanih sredstava koja su potrebna za obavljanje poslova od opšteg interesa za Republiku Srpsku. Takođe je istaknuto da su navodi apelanata o povredi ljudskih prava neosnovani, posebno zbog toga što ni drugim fizičkim i pravnim licima nisu isplaćena potraživanja koja se smatraju unutrašnjim dugom Republike Srpske, te da bi, u smislu načela pravičnosti, jednakosti i solidarnosti, bilo neosnovano dati prioritet potraživanjima apelanata.
8. Vlada Republike Srpske – Kancelarija pravnog predstavnika je u odgovoru istakla da Republika Srpska nije nikada osporavala činjenicu da potraživanja apelanata predstavljaju «imovinu», nego je samo tražila modus izmirenja obaveza s ciljem da održi makroekonomsku stabilnost, te je kontinuirano smanjivala rok izvršenja. Tako je u junu 2008. godine počela registracija obveznica po osnovu «ratne štete» koje su uvrštene na berzansko tržište Banjalučke berze. Prema Odluci o emisiji obveznica («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 62/08), definisana je mogućnost njihovog prijevremenog otkupa. Nakon donošenja presude Evropskog suda za ljudska prava od 10. novembra 2009. godine u predmetu Čolić i dr. (aplikacija broj 1218/07 i dalje), Ministarstvo finansija Republike Srpske u saradnji sa Savjetom Evrope radi na izradi Akcionog plana izmirenja «ratne štete». U skladu s iznesenim, predloženo je da se apelacije u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju odbiju kao neosnovane. U odnosu na navodne povrede člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Vlada RS-a se pozvala na Odluku Ustavnog suda broj AP 1211/06 od 13. decembra 2007. godine i predložila da se i ovi navodi odbiju kao neosnovani.
9. Ministarstvo finansija Republike Srpske je u odgovoru, između ostalog, istaklo da su nakon podnošenja apelacija donesene izmjene Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 64/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09), te da je prečišćeni tekst Zakona objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske” broj 7/10. Dalje su naveli da se presude sudova izvršavaju prema redoslijedu dospijevanja u Ministarstvo finansija u skladu s navedenim zakonom, pri čemu se, takođe, vodi računa o ekonomskoj stabilnosti Republike Srpske. Ministarstvo finansija je, takođe, navelo da kao predlagač zakona mora taj zakon poštovati dok god je na snazi i dok god je u skladu s Ustavom Republike Srpske, te da bi svako drugo ponašanje predlagača Zakona bilo kršenje materijalnih propisa. Zbog navedenog, smatraju da u konkretnim slučajevima nema povrede prava na koja se apelanti pozivaju.
10. U svom odgovoru Osnovni sud je naveo da je dozvolio predmetna izvršenja i dozvolu izvršenja dostavio Ministarstvu finansija Republike Srpske - sektoru Trezor na provođenje. Osnovni sud je istakao da je u cijelosti postupio u skladu sa zakonom, da je rješenja o izvršenju dostavio na provođenje, ali da sud nije ovlašten, niti je u mogućnosti da naredi provođenje izvršenja, zbog čega sud nije prekršio ljudska prava na koja apelanti ukazuju.
V.Relevantni propisi
11. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 12. tačka 5.
Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. [...] Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
12. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske („Službeni glasnik RS” br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09) – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik RS” broj 7/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Ovim zakonom se uređuju postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.761,7 miliona KM.
Član 2.
(1) Izmirenje unutrašnjeg duga vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske. [...] Član 3.
Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
1. opšte neisplaćene obaveze budžeta Republike Srpske [...] (u daljnjem tekstu: opšte obaveze) nastale do 31. decembra 2002. godine, u iznosu do 386,8 miliona KM;
[...]3. Obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600,0 miliona KM. [...] Član 4. stav 1. tačka 4.
Pod opštim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale do 31. decembra 2002. godine, i to:
[...] 4. obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, nastale u vezi sa potraživanjima pravnih i fizičkih lica u periodu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, u ukupnom iznosu do 25,0 miliona KM, izuzev [...] pravosnažnih sudskih odluka po osnovu [...] ratne materijalne i nematerijalne štete, koje su regulirane u poglavlju III ovog zakona. [...] Član 6. stav 2.
Kamata po obavezama iz člana 4. stav 1. tačka 4. obračunava se u toku verifikacije ove vrste opštih obaveza u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.
Član 7.
Nakon izvršene verifikacije, opšte obaveze iz člana 4. ovog zakona izmiruju se:
- isplatom u gotovini i
- emisijom obveznica.
Član 8.
(1) Dio opštih obaveza do iznosa od 168,8 miliona KM izmiriće se isplatom u gotovini, i to:
[...] 5. obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama u iznosu do 25,0 miliona KM.
Član 10.
(1) Emisija dugoročnih obveznica iz člana 9. Zakona izvršiće se pod sljedećim uslovima:
1. rok dospijeća od 15 godina;
2. isplata u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, 3. godišnja kamata u visini od 1,5%.
4. pravo prijevremenog otkupa. [...] Član 11.
(1) Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600,0 miliona KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima će se pravo na naknadu štete regulirati posebnim zakonom. [...] Član 12.
(1) Način i rokovi verifikacije pojedinačnih potraživanja po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine reguliraće se posebnim propisom. (2) Sudovi su obavezni dostavljati Ministarstvu finansija pravosnažne sudske presude i ostale sudske odluke koje se odnose na materijalnu i nematerijalnu štetu iz člana 11. ovog zakona.
[...] Član 13.
Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama po osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.
Član 14.
(1) Obaveze iz člana 11. Zakona, nakon izvršene verifikacije, izmirivaće se emisijom obveznica pod sljedećim uslovima:
1. rok dospijeća od 14 godina, 2. isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, 3. godišnja kamata u visini od 1,5%.
4. pravo prijevremenog otkupa.
Član 15.
(1) U smislu ovog zakona obveznica predstavlja elektronski zapis, izdat od strane Republike Srpske ili u ime Republike Srpske, u cilju izmirenja unutrašnjeg duga, koji je registrovan u elektronskom registru, a sadrži pravo na isplatu na određeni datum po dospijeću zajedno sa kamatom, ako je ovim zakonom predviđena, a koji ne može biti realiziran ili prenesen bez elektronskog zapisa.
(2) Emisija i način izdavanja svake serije obveznica u skladu sa odredbama ovog zakona vrši se posebnom odlukom Vlade Republike Srpske.
(3) Na emisiju i promet obveznica primjenjuju se odredbe Zakona o hartijama od vrijednosti koji važi u Republici Srpskoj. [...] (7) Obveznice izdate u skladu sa ovim zakonom predstavljaće unutrašnji dug Republike Srpske, odnosno monetarnu obavezu Republike Srpske, izražen u domaćoj valuti, isključujući dug Republike Srpske po osnovu međunarodnih sporazuma, a za koji je zajmoprimac Ministarstvo finansija Republike Srpske, u ime Republike Srpske. [...] (9) Obveznicama emitiranim u smislu ovog zakona mogu se izmiriti dospjele obaveze za poreze nastale do 31. decembra 2007. godine, čija je naplata u nadležnosti Republike Srpske. [...] Član 16.
(1) Troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja utvrđeni rješenjem o izvršenju u izvršnom postupku platiće se iz budžeta Republike Srpske od 30. juna 2006. godine najkasnije do dana svake emisije obveznica za pojedine vrste obaveza, a prema dospijeću izvršnih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija. (2) Iznos troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka utvrđenih pravosnažnom sudskom odlukom i pravo na kamatu ostvaruju se u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03 i 64/05).
13. Zakon o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik RS” broj 1/12) u relevantnom dijelu, glasi:
Član 1.
(1) Ovim zakonom se uređuje postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.557.500.000 KM.
Član 3.
(1) Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:
a) opšte neisplaćene obaveze budžeta Republike Srpske (u daljnjem tekstu: opšte obaveze), nastale do 31. decembra 2002. godine, u iznosu do 182.600.000 KM;
[...] v) obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600.000.000 KM. [...] Član 4. stav 1. tačka b) (1) Pod opštim obavezama podrazumijevaju se obaveze nastale do 31. decembra 2002. godine:
[...]b) obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama, nastale u vezi sa potraživanjima pravnih i fizičkih lica u periodu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, u ukupnom iznosu do 25.000.000 KM, izuzev [...] pravosnažnih sudskih odluka na osnovu ratne materijalne i nematerijalne štete koje su propisane u poglavlju III ovog zakona. [...] Član 8.
(1) Dio opštih obaveza do iznosa 35.000.000 KM izmiruju se isplatom u gotovini:
[...] b) obaveze po pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama u iznosu do 25.000.000 KM. [...] Član 10.
(1) Emisija dugoročnih obveznica za obaveze iz člana 9. ovog zakona vrši se pod sljedećim uslovima:
a) rok dospijeća od 14 godina;
b) isplata u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća,
v) godišnja kamata u visini od 1,5%.
g) pravo prijevremenog otkupa. [...] Član 11.
(1) Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600.000.000 KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima se pravo na naknadu štete uređuje Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (Službeni glasnik RS” br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09).
(2) Pravo na naknadu štete priznato pravosnažnim sudskim odlukama, izvršnim rješenjima ili vansudskim poravnanjima, u kojima je, pored Republike Srpske, solidarni dužnik jedinica lokalne samouprave, predstavlja unutrašnji dug Republike Srpske i izvršava se u skladu sa ovim zakonom.
Član 14.
(1) Obaveze iz člana 11. ovog zakona, nakon izvršene verifikacije, izmiruju se emisijom obveznica, pod sljedećim uslovima:
a) rok dospijeća od 13 godina,
b) isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća,
v) godišnja kamata u visini od 1,5%.
g) pravo prijevremenog otkupa. [...]
14. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik RS” broj 28/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
U Zakonu o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/12) u članu 4. u stavu 1. u tački a) broj: „87.600.000“ zamjenjuje se brojem: „67.600.000“.
U istom stavu u tački b) broj: „25.000.000“ zamjenjuje se brojem: „45.000.000“. Član 2.
U članu 8. u stavu 1. broj: „35.000.000“ zamjenjuje se brojem: „55.000.000“. U istom stavu u tački b) broj: „ 25.000.000“ zamjenjuje se brojem: „45.000.000“. Član 5.
Član 14. mijenja se i glasi:
„Nakon izvršene verifikacije, obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine iz člana 11. ovog zakona izmiruju se u:
a) gotovini i
b) obveznicama“.
Član 6.
Poslije člana 14. dodaju se novi čl. 14a, 14b. I 14v., koji glase:
„Član 14a.
(1) Pravnim i fizičkim licima kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima, obaveze propisane članom 11. ovog zakona izmiruju se zajedno sa ostalim potraživanja u gotovini.
(2) Prilikom utvrđivanja dinamike izvršavanja obaveza iz stava 1. ovog člana primjenjuju se opšti kriteriji
a) redoslijed prijema i evidentiranja u bazu podataka Ministarstva finansija i
b) potpunost i kompletnost potrebne dokumentacije.
(3) Plan isplate obaveza iz stava 1. ovog člana donosi ministar finansija u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(4) Obaveze iz stava 1. ovog člana izmiruju se u obimu definisanom u budžetu Republike Srpske za ovu namjenu u skladu sa propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, a izmirenja cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiće se u periodu od najmanje 20 godina.
(5) Izuzetno od stava 1. ovog člana, obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine, propisane članom 11. ovog zakona, mogu biti izmirene u obveznicama ako pravna i fizička lica kojima je priznato pravo pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima izjave svoju saglasnost o tome.
Član 14b.
(1) Pravnim i fizičkim licima kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine, sudskim poravnanjima i vansudskim poravnanjima koja glase na emisiju obveznica, kao i onima kojima se pravo na naknadu štete uređuje Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09), obaveze propisane članom 11. ovog zakona izmiruju se u obveznicama.
(2) Pored obaveza iz stava 1. ovog člana, u obveznicama se izmiruju i obaveze nastale na osnovu pravosnažnih sudskih presuda po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine, propisane članom 11. ovog zakona, kod kojih je istekao rok za prinudnu naplatu.
Član 14v.
(1) Obaveze iz člana 14b. ovog zakona, nakon izvršene verifikacije, izmiruju se emisijom obveznica pod sljedećim uslovima:
a) rok dospijeća od 13 godina,
b) isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća,
v) godišnja kamata u visini od 1,5% i
g) pravo prijevremenog otkupa.
(2)Emisija obveznica može se izvršiti kroz više sukcesivnih emisija obveznica sa različitim datumima emisije, a pod istim uslovima emisije.“
15. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik RS” broj 59/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
U Zakonu o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 1/12 i 28/13), u članu 1. poslije stava 2. dodaju se novi st. 3., 4., 5., 6. i 7. koji glase:
„(3) Odredbe ovog zakona primjenjuju se i na sudske pravosnažne i izvršne odluke koje donose sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine za nadoknadu ratne materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu i u vezi sa ratnim dejstvima na teritoriji Bosne i Hercegovine.
(4) Sudske odluke koje imaju osnov za naknadu štete iz stava 3. ovog člana, a zbog osuđujućih presuda pripadnicima bivše Vojske Republike Srpske i bivšeg Ministarstva odbrane Republike Srpske izmiriće se u skladu sa ovim zakonom kao i presude sudova u Republici Srpskoj za ratnu materijalnu i nematerijalnu štetu nastalu u periodu od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine. (5) Vlada Republike Srpske će donijeti uredbu kojom će se urediti način izmirenja sudskih odluka iz parničnog i izvršnog postupka za predmete iz st. 3. i 4. ovog člana u skladu sa odredbama ovog zakona.
(6) Ovaj zakon će se sprovoditi u saglasnosti sa Zakonom o budžetskom sistemu Republike Srpske i zakonima o izvršenju budžeta za svaku fiskalnu godinu. (7) U slučaju da ovaj zakon sadrži drugačija rješenja u odnosu na druge zakone Republike Srpske u pogledu izmirenja svih obaveza po osnovu unutrašnjeg duga, primjenjuju se odredbe ovog zakona kao lex specialis zakona u postupku izvršenja unutrašnjeg duga.“
Član 2.
U članu 3. u tački a) riječi: „do 31. decembra 2002. godine“ zamjenjuju se riječima: „od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine“.
Član 3.
U članu 4. u stavu 1. riječi: „do 31. decembra 2002. godine“ zamjenjuju se riječima: „od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine“.
Poslije stava 2. dodaju se novi st. 3, 4. i 5. koji glase:
„(3) Svaka obaveza Republike Srpske iz stava 1. tačka b) ovog člana nastala od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, smatra se i kategoriše kao opšta obaveza – unutrašnji dug, prema datumu nastanka štetnog događaja, prema danu izvršene činidbe, danu sklapanja pravnog posla iz koga je proistekla obaveza, odnosno danom nastanka dužničko povjerilačkog odnosa i ostalog. (4) Dan podnošenja tužbe ili donošenje pravosnažne sudske presude, sudskog izvršnog rješenja, za obaveze uređene stavom 3. ovog člana ne smatra se momentom nastanka štetnog događaja, niti datumom nastanka obaveze Republike Srpske, te ne mogu uticati na određivanje načina izmirenja duga. (5) Kod izmirenja obaveza iz stava 1. tačka b) ovog člana po osnovu ovih sudskih odluka kategorizacija ovih sudskih predmeta vršiće se isključivo prema vremenu nastanka obligacionog odnosa u vremenu od 20. juna 1996. godine do 31. decembra 2002. godine, a neće se kategorisati prema datumu podnošenja tužbe, niti prema datumu pravosnažnosti presude, jer se ove pravne radnje pred sudom ne smatraju nastankom i dospijećem obaveze.“
Član 4.
U članu 7. poslije stava 1. dodaju se novi st. 2. i 3. koji glase:
„(2) Izvršenje na teret sredstava budžeta Republike Srpske koja se odnose na sva potraživanja propisana Zakonom o unutrašnjem dugu sprovešće se u visini predviđenih sredstava na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta za tekuću fiskalnu godinu.
(3) Više povjerilaca koji ostvaruju pravo na novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli to pravo, odnosno redom evidentiranja, s tim da zastarjevanje ne teče do konačnog namirenja punog iznosa predviđenog sudskom odlukom.“
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. U odnosu na dopustivost apelacija Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Republike Srpske razmatrao u predmetu broj AP 244/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, dostupna na veb-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao da smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku te zaključio da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je donijeto u izvršnom postupku na osnovu pravomoćne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje. Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 244/08 u pogledu dopustivosti apelacija u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretnih apelacija u cijelosti poziva na razloge navedene u toj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum
19. Apelanti smatraju da je zbog nemogućnosti da se izvrše pravosnažne sudske presude koje se odnose na naknadu materijalne i nematerijalne ratne štete u Republici Srpskoj, odnosno zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažnih presuda, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu
20. Član II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
k) Pravo na imovinu.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu s opštim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
21. U vezi s navodima apelanata da su zbog uvođenja zakonskih modaliteta za izvršenje pravosnažnih presuda koje se odnose na ratnu štetu u Republici Srpskoj onemogućeni da ostvare izvršenje pravosnažnih presuda, Ustavni sud ukazuje na to da je o ovom pitanju već odlučivao u predmetu broj AP 244/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je zauzeo sljedeći stav: Ustavni sud zapaža da su u konkretnom predmetu evidentni pokušaji Republike Srpske da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, tako što je zakonskim rješenjima smanjila rokove dospijeća dugoročnih obveznica (14 godina za ratnu štetu i 15 godina za opšte obaveze), predvidjela isplatu kamate, pravo prijevremenog otkupa obveznica, njihovu trgovinu kao hartijama od vrijednosti na berzi, plaćanje poreza nastalih do 31. decembra 2007. godine emitiranim obveznicama, ili isplatu troškova parničnog i izvršnog postupka u gotovini. Ustavni sud takođe zapaža da je u skladu sa Odlukom o emisiji obveznica Republike Srpske za izmirenje obaveza po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine (“Službeni glasnik RS” broj 62/08), glavni dug i pripadajuće zatezne kamate moraju se isplatiti u 10 godišnjih rata u periodu od 2014. do 2023. godine. Imajući u vidu i zaključke Ustavnog suda u Odluci broj AP 1307/08 Ustavni sud zaključuje da, uprkos naporima Republike Srpske da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, Ustavni sud ne može smatrati da je Republika Srpska izvršila svoju pozitivnu obavezu te osigurala izvršenje navedenih sudskih odluka u razumnom roku. I u konkretnom slučaju, po mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da apelanti koji su prethodno vodili postupke koji su rezultirali pravomoćnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda ili po osnovu opštih obaveza, sada moraju čekati na izvršenje još duži niz godina. Ustavni sud smatra da se na takav način apelantima nameće „pretjeran teret“ koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku, niti u skladu s garancijama iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kojima je zaštićeno pravo na imovinu (op. cit. AP 244/08, tačka 36).
22. Isto tako, Ustavni sud podsjeća i na svoju Odluku u predmetu broj AP 1402/09 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1402/09 od 16. januara 2013. godine, dostupna na veb-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), te se u pogledu apelacionih navoda apelanata Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je zauzeo sljedeće stavove: Ustavni sud zapaža da su i dalje evidentni pokušaji Republike Srpske da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, tako što je Zakonom o unutrašnjem dugu Republike Srpske, koji je stupio na snagu 13. januara 2012. godine, dodatno smanjila rokove dospijeća dugoročnih obveznica (13 godina za ratnu štetu i 14 godina za opšte obaveze). Međutim, Ustavni sud je, imajući u vidu sve zakonske modalitete i mehanizme kojima Republika Srpska nastoji da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na potraživanja po osnovu naknade ratne štete i opštih obaveza ali isto tako i stavove Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud vidi Runić i drugi protiv Bosne i Hercegovine), u predmetu AP 1608/09 gdje je u pitanju nemogućnosti naplate ratne štete zauzeo stav da i u slučaju kada izvršenje nije dozvoljeno na osnovu pravomoćne presude već je to učinjeno na osnovu vansudskog poravnanja, a imajući u vidu da predmetni izvršni postupak u apelantovom slučaju traje punih osam godine (od donošenja rješenja 3. novembra 2000. godine do emitovanja obveznica apelantu 15. decembra 2008. godine), te da će, s obzirom na zakonska rješenja u Republici Srpskoj, apelant morati čekati na realizaciju svog potraživanja odnosno izvršenje još duži niz godina, da je u konkretnom slučaju zbog nemogućnosti apelanta da realizira izvršenje poravnanja zaključenog u upravnom postupku kao izvršne isprave, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1608/09 od 18. aprila 2012. godine, dostupna na veb-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba)“ i „S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da je Evropski sud u predmetu Runić i drugi protiv Bosne i Hercegovine takođe razmatrao neizvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta i kojima je u konačnici aplikantima glavni dug isplaćen putem obveznica. U toj odluci Evropski sud je između ostalog ukazao „da neka odluka ili mjera donesena u korist nekog aplikanta u principu nije dovoljna da se takvom aplikantu oduzme status žrtve, osim u slučajevima kada domaće vlasti priznaju navodnu povredu i dosude adekvatnu i dovoljnu naknadu […]. Iako je tačno da su domaći organi odmah priznali povredu navedenu u predmetnom slučaju,, aplikanti nisu mogli dobiti nikakvu naknadu na ime kašnjenja u izvršenju presuda […]. Prema tome oni i dalje mogu tvrditi da su žrtve […]“. Konačno Evropski sud je u toj odluci istakao da presude domaćih sudova „nisu izvršavane u periodu od tri do osam godina […]. Takva kašnjenja u izvršavanju presuda u prošlosti su se smatrala pretjerano dugim“ (vidi Evropski sud, Runić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 15. novembra 2011. godine, tač. 16. i 21).
23. Takođe, Ustavni sud zapaža da su i dalje evidentni pokušaji Republike Srpske da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, tako što je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjem dugu, koji je stupio na snagu 12. aprila 2013. godine, omogućila izmirenje predmetnih obaveza u gotovini i obveznicama, odnosno definisala da se pravnim i fizičkim licima kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete u periodu ratnih dejstava pravosnažnim sudskim presudama i izvršnim sudskim rješenjima, obaveze propisane članom 11 tog zakona izmiruju zajedno s ostalim potraživanjima u gotovini, u obimu koji je definisan u budžetu Republike Srpske za tu namjenu u skladu s propisima o izvršenju budžeta za pojedinačne godine, dok će se izmirenje cjelokupnog evidentiranog iznosa izvršiti u periodu od najmanje 20 godina.
24. Dovodeći navedene stavove Ustavnog suda i Evropskog suda u vezu s činjenicama konkretnih predmeta, Ustavni sud smatra da ti stavovi u cijelosti mogu da se primijene i na ove slučajeve. Pri tome, Ustavni sud zapaža da ovi izvršni postupci traju duži vremenski period, te da će, s obzirom na važeća zakonska rješenja u Republici Srpskoj, apelanti morati da čekaju na realizaciju svojih potraživanja, odnosno izvršenje, još duži niz godina. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu već zauzete stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu da se primijene i na slučajeve apelanata, Ustavni sud zaključuje da su u predmetnim slučajevima, zbog nemogućnosti apelanata da realizuju izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, povrijeđena njihova prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ostali navodi
25. U svjetlu prethodno utvrđene povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud ne nalazi da je potrebno da posebno ispituje navode apelanata u vezi s povredom prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, kao i člana 14 Evropske konvencije.
Pitanje kompenzacije
26. U pogledu zahtjeva apelanata da im se naknadi nematerijalna šteta zbog predugog trajanja izvršnog postupka, Ustavni sud se poziva na stav usvojen u Odluci broj AP 244/08 u kojoj je Ustavni sud naglasio da, uzimajući u obzir zaključke u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da je ovakva odluka dovoljna satisfakcija apelantima za kršenje prava na imovinu i na pravično suđenje» i da «Ustavni sud, takođe, smatra da bi dosuđivanje kompenzacije predstavljalo dodatni teret koji bi doprinio daljem usložnjavanju situacije i koji bi otežao pronalaženje odgovarajućih rješenja u smislu zaključaka Ustavnog suda (op. cit., AP 244/08, tačka 37). Zbog navedenih razloga, Ustavni sud i u konkretnom slučaju smatra da je ovakva odluka dovoljna satisfakcija apelantima.
27. U pogledu zahtjeva apelanata da im se, u skladu s priloženim troškovnicima, dosude troškovi nastali podnošenjem apelacija Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizilazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacija snose isključivo apelanti.
28. Ustavni sud je u citiranoj Odluci broj AP 1402/09 naložio Vladi Republike Srpske da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Republike Srpske s istim ciljem.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud je zaključio da je u ovim slučajevima, zbog nemogućnosti apelanata da realizuju izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
30. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić