Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2250/13 (D. P.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Privremena mjera - usvojena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2250/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 2250/13, rješavajući zahtjev Dajane Pećanac za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Usvaja se zahtjev Dajane Pećanac za donošenje privremene mjere.
Odlaže se izvršenje kazne zatvora izrečene pravosnažnom Presudom Osnovnog suda broj 77 0 K 001361 08 K od 9. marta 2012.
godine.
Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji, ili dok Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
OBRAZLOŽENJE
1. Dajana Pećanac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kozarske Dubice, podnijela je 23. maja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 K 001361 13 Kvlz od 26. aprila 2013. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 K 001361 12 Kž od 11. decembra 2012. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 K 001361 08 K od 9. marta 2012. godine. Apelantica je, takođe, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud "odložio izvršenje kazne zatvora" do donošenja odluke o apelaciji. Apelantica je 11. juna i 16. avgusta 2013. godine dopunila apelaciju.
2. Presudom Osnovnog suda broj 77 0 K 001361 08 K od 9. marta 2012. godine apelantica je oglašena krivom što je, na način pobliže naveden u izreci presude, kršenjem propisa iz bezbjednosti javnog saobraćaja izazvala saobraćajnu nezgodu u kojoj je nastupila smrt jednog lica i imovinska šteta preko 3.000,00 KM, čime je počinila krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa st. 1. i 2. Krivičnog zakona Republike Srpske. Za navedeno krivično djelo apelantica je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci i izrečena joj je mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od šest mjeseci.
3. Odlučujući o apelantičinoj žalbi protiv prvostepene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 77 0 K 001361 12 Kž od 11. decembra 2012. godine kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio.
4. Vrhovni sud je, odlučujući o apelantičinom zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv drugostepene presude, donio Presudu broj 77 0 K 001361 13 Kvlz od 26. aprila 2013. godine kojom je predmetni zahtjev odbio kao neosnovan.
5. Rješenjem Osnovnog suda broj 77 0 K 001361 13 Iks od 9. aprila 2013. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je apelantica podnijela molbu tom sudu u kojoj je, između ostalog, navela da je oboljela od teže akutne bolesti – depresije, kao i da je majka djeteta od dvije i po godine, te da zbog prirode posla njenog supruga (koji je zaposlen kao vozač u međunarodnoj špediciji) mora naći osobu kojoj će povjeriti dijete na čuvanje i vaspitanje dok je ona na izdržavanju kazne zatvora. U vezi s tim, Osnovni sud je ukazao da se osuđenim licima tokom izdržavanja kazne zatvora obezbjeđuje zdravstvena zaštita u smislu odredaba čl. 97. do 102. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija), te da je očigledno da će apelantici biti pružena odgovarajuća zdravstvena zaštita. Takođe, Osnovni sud je ukazao da apelantičini navodi u vezi čuvanja djeteta ne predstavljaju osnov zbog kojeg se može odložiti izvršenje kazne zatvora u smislu odredaba člana 69. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija.
6. Prema stanju spisa, apelantica je protiv navedenog rješenja podnijela žalbu Okružnom sudu, koji je Rješenjem broj 77 0 K 001361 13 Iks ž od 22. maja 2013. godine odbio žalbu kao neosnovanu.
7. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine kojem odgovara član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelantica navodi da je rješenjem Osnovnog suda odbijena njena molba za odlaganje izvršenja kazne zatvora, te da je tom molbom tražila odlaganje izvršenja kazne zatvora na određeni period, budući da je majka djeteta od dvije i po godine kojem mora omogućiti smještaj i sve ostale radnje u vezi s tim. Apelantica je 11. juna 2013. godine dostavila potvrdu Doma zdravlja Kozarska Dubica u kojoj je navedeno da "apelantičin trogodišnji sin boluje od asthmae, deformacio thoracis i dječijeg ekcema", te da je "zbog malog djeteta i s obzirom na dijagnozu neophodno prisustvo majke uz dijete pogotovo što je otac s obzirom na profesiju (vozač špediter) često odsutan od kuće tj. nije u mogućnosti da bude s djetetom".
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanata tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela Osnovnom sudu molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora u kojoj je navela, između ostalog, da je majka djeteta od dvije i po godine, te da zbog prirode posla njenog supruga (koji je zaposlen kao vozač u međunarodnoj špediciji) mora naći osobu kojoj će povjeriti dijete na čuvanje i vaspitanje dok je ona na izdržavanju kazne zatvora. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Rješenjem Osnovnog suda broj 77 0 K 001361 13 Iks od 9. aprila 2013. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 77 0 K 001361 13 Iks ž od 22. maja 2013. godine, odbijena kao neosnovana apelantičina molba, uz obrazloženje da apelantičini navodi u vezi čuvanja djeteta ne predstavljaju osnov zbog kojeg se može odložiti izvršenje kazne zatvora u smislu odredaba člana 69. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija. Dakle, iz navedenog proizlazi da je apelantica u tom pogledu iscrpila mogućnosti koje je imala u smislu relevantnih odredaba Zakona o izvršenju krivičnih sankcija. Takođe, Ustavni sud zapaža da je apelantica 11. juna 2013. godine dostavila potvrdu Doma zdravlja Kozarska Dubica iz koje proizlazi da je apelantičin trogodišnji sin bolestan, te da je, s obzirom na njegove godine i dijagnozu, neophodno prisustvo majke uz dijete. Po mišljenju Ustavnog suda, apelantičini navodi izneseni u zahtjevu za donošenje privremene mjere, te dokazi koje je dostavila uz predmetni zahtjev, a koji se odnose na uzrast i zdravstveno stanje njenog djeteta, u okolnostima konkretnog slučaja predstavljaju dovoljan razlog za donošenje privremene mjere.
11. Imajući u vidu odredbe člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.
12. U smislu člana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odluka o privremenoj mjeri proizvodi pravno djelovanje do donošenja konačne odluke o apelaciji, ili dok Ustavni sud u plenarnom sazivu, odnosno u Vijeću od pet sudija, ne odluči drugačije.
13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić