Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3621/13 (M. Ž.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3621/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine u predmetu broj AP 3621/13, rješavajući zahtjev Milovana Žugića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Milovana Žugića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Milovan Žugić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, kojeg zastupa Vesna Rujević advokat iz banja Luke podnio je 21. augusta 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 003842 13 U od 19. juna 2013. godine, rješenja Ministarstva finansija RS broj 06.05/450-44/13 od 8. aprila 2013. godine i rješenja Poreske uprave Područnog centra Zvornik (u daljnjem tekstu: Poreska uprava) broj 06/1.06/0702/3-457/2.1-93-6/05 UIO BiH od 24. augusta 2012. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio prinudno izvršenje naloga Poreske uprave za prinudnu naplatu a po osnovu rješenja o prinudnoj naplati poreza izvršenjem na ličnim primanjima dužnika broj 06/1.06/0702/3-457/2.1-93- 6/05 UIO BiH od 24. augusta 2012. godine“ do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Poreske uprave broj 06/1.06/0702/3-457/2.1-93-6/05 UIO BiH od 24. augusta 2012. godine određena je prinudna naplata izvršenjem na ličnim primanjima apelanta kao solidarnom dužniku-osnivaču d.o.o. „Žugić“ iz Zvornika a po osnovu rješenja te uprave od 3. septembra 2008. godine na ime glavnog duga u ukupnom iznosu od 375.214,91 KM u koji ulaze i kamate obračunate na način preciziran u rješenju a zbog neplaćenog poreza i određeno da će se navedena prinudna naplata izvršiti zabranom na lična primanja apelanta koja apelant prima po osnovu penzije kod isplatioca Fonda PIO RS Bijeljina i to na dijelu ličnih primanja do 1.000,00 KM mjesečno na iznos od ½ mjesečnih ličnih primanja a na dijelu ličnih primanja koja prelaze 1.000,00 KM mjesečno, u iznosu od 2/3 ličnih primanja. Rješenjem je naloženo isplatiocu penzije da po prijemu ovog rješenja uplaćuje na uplatni račun za prinudnu naplatu porezan preciziran u rješenju izvršenjem obuhvaćeni dio ličnih primanja apelanta.
3. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu Poreskoj upravi koja je zaključkom broj 06/1.06/0703-050-143/12 od 19. septembra 2012. godine žalbu odbacila kao neblagovremenu.
4. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu Ministarstvu finansija RS koje je rješenjem broj 06.05/450-44/13 od 8. aprila 2013. godine poništilo osporeni zaključak Poreske uprave i odbilo žalbu apelanta podnesenu protiv rješenja te uprave od 24. augusta 2012. godine.
5. Protiv navedenog rješenja apelant je pokrenuo upravni spor podnoseći tužbu Okružnom sudu koji je presudom broj 12 0 U 003842 13 U od 19. juna 2013. godine tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju je navedeno da je apelant osporavajući predmetno rješenje istakao činjenicu da se u konkretnom slučaju nije mogao primjeniti Zakon o poreskoj upravi pa samim time ni proširiti odgovornost privrednog društva na apelanta kao osnivača tog društva koje je osnovano na temelju Zakona o privrednim društvima. Prema navodima Okružnog suda ovi navodi apelanta su neosnovani budući da je članom 3. Zakona o poreskoj upravi propisana prioritetna primjena tog zakona ako se taj zakon nalazi u sukobu sa drugim zakonima RS a u pogledu rješenja utvrđenih tim zakonskim propisom.
6. Navedeno je i da je neosnovan tužbeni navod o nastupanju zastare naplate predmetnog poreza. Ovo stoga jer kako je naveo Okružni sud Ministarstvo finansija je pravilno zaključilo da je članom 102. Zakona o poreskom postupku propisano da u slučaju ako su poreske obaveze utvrđene rješenejm koje je postalo izvršno prije stupanja na snagu tog zakona, u odnosu na utvrđene obaveze se primjenju rokovi zastare o naplati određeni Zakonom o poreskoj upravi koji je bio na snazi u vrijeme nastupanja izvršnosti rješenja prvostepenog organa a što je u konkretnom predmetu slučaj. Okružni sud je istakao i da se u konkerntom slučaju radi o izvršnom rješenju pa da se u skladu sa članom 264. Zakona o opštem upravnom postupku ne može osporavati pravilnost rješenja koje se izvršava kao ni status apelanta kao povezanog lica. Imajuči u vidu sve navedeno Okružni sud je odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu.
7. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Smatra da nikako nije mogla biti utvrđena njegova odgovornost za poreske obaveze privrednog društva čiji je osnivač jer takva mogućnosti nije propisana Zakonom o poreskoj upravi. Apelant smatra da je navedenim ponašanjem upravnih organa i suda uvedena veća imovinska odgovornost osnivača društva sa ograničenom odgovornošću nego što je to zakonom propisano pa mu je stan opterećen hipotekom a sada su mu umanjena i primanja. Apelant ističe da je zbog navedenog neophodno da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odgoditi izvršenje prinudne naplate do okončanja postupka pred Ustavnim sudom kao i zbog razloga što bi izvršenjem njemu i njegovoj porodici bila ugrožena životna egzistencija pogotovo zbog njegovog lošeg zdravstvenog stanja.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava tokom sudskih postupka, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi do okončanja postupka po apelaciji obustavio izvršenje pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljena prinudna naplata poreza izvršenjem na ličnim primanjima a povodom kojeg je donesena i sudska odluke koju apelant osporava predmetnom apelacijom. Međutim, Ustavni sud ukazuje da o ovako postavljenom zahtjevu ne može odlučivati u ovoj fazi postupka na način na koji to traži apelant, jer bi u suprotnom Ustavni sud prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da je predmetna apelacija, dakle, podnesena protiv odluka kojima je određena je prinudna naplata poreza , a koje Ustavni sud tek treba da razmatra u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma predmetne apelacije, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić