Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3694/13 (A. Č.)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3694/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine u predmetu broj AP 3694/13, rješavajući zahtjev Ante Čečure, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ante Čečure za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Anto Čečura (u daljnjem tekstu: apelant) iz Knina - Republika Hrvatska, kojeg zastupaju Emir Čolaković i Nina Dragonjić, advokati iz Zenice, podnio je 28. avgusta 2013. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 033719 13 Gž i od 17. jula 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0P 033719 12 I od 20. marta 2013. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio da se odloži „protivizvršenje prema Rješenju Općinskog suda broj 43 0P 033719 12 I od 20. marta 2013. godine, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda“. Parnični i izvršni postupak

2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 P 0033719 07 P od 16. novembra 2010.godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 43 0 P 0033719 11 Gž od 5. januara 2012. godine, obavezani su JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo, Zavisno društvo RMU „Zenica“ d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: izvršenik) i Ugostiteljsko trgovinsko i turističko društvo „21. Decembar“ d.o.o. Zenica da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete, solidarno isplate ukupan iznos od 21.280,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 23. januara 1991. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do isplate i da mu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 4.347,00 KM.

3. Odlučujući o apelantovom prijedlogu za izvršenje, Općinski sud je donio Rješenje broj 43 0 P 033719 12 I od 14. marta 2012. godine kojim je odredio predloženo izvršenje, te je apelantu, 2. aprila 2012. godine, na njegov račun uplaćen ukupan iznos od 75.357,71 KM, koji se sastoji od glavnog duga u iznosu od 21.280,00 KM i kamata na glavni dug u iznosu od 54.077,71 KM. Osim toga, na račun apelantovog punomoćnika je uplaćen ukupan iznos od 11.779,02 KM, na ime troškova postupaka i kamata na te troškove.

4. Odlučujući o reviziji izvršenika, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Presudom broj 43 0 P 033719 12 Rev od 18. septembra 2012. godine, obje nižestepene presude preinačio u odnosu na početak toka zakonske zatezne kamate, tako da zakonska zatezna kamata na iznos dosuđene glavnice teče od 22. juna 1998. godine, umjesto od 23. januara 1991. godine. U preostalom dijelu, revizija je odbijena.

Postupak protivizvršenja

5. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 P 033719 12 I od 20. marta 2013. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 P 033719 13 Gž i od 17. jula 2013. godine obavezan je apelant da izvršeniku vrati iznos od 18.879,91 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 2. aprila 2012. godine, koji iznos je primio po osnovu provedenog rješenja o izvršenju broj 43 0 P 033719 12 I. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je istakao da je u konkretnom slučaju izvršna isprava djelomično preinačena, pa da su se stoga, stekli svi uvjeti za osnovanost podnesenog prijedloga za protivizvršenje, propisani odredbama člana 54. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Naročito je Općinski sud istakao da su neosnovani apelantovi prigovori da se na konkretni slučaj mogu primijeniti odredbe člana 216. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) kojima je propisano da se ne može tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena savjesnom pribavitelju. Naime, Općinski sud je istakao da je prijedlog za protivizvršenje osnovan, budući da je apelantu naloženo da izvrši povrat iznosa isplaćenog na ime zakonskih zateznih kamata na isplaćenu glavnicu u periodu od 23. januara 1991. do 22. juna 1998. godine u iznosu od 18.879,91 KM, jer taj iznos nije isplaćen na ime povrede tijela, narušenog zdravlja ili smrti, zbog čega bi zadržavanje toga iznosa predstavljalo sticanje bez osnove, u skladu sa odredbama člana 210. ZOO-a. Navedeno je da je iznos koji apelant treba da vrati, utvrđen obračunom zakonske zatezne kamate od 23. novembra 2012. godine, koji je sačinila IK Banka d.d. Zenica a koji apelant nije osporavao.

6. Kantonalni sud je u svojoj odluci naročito istakao da i prema njegovom stavu zatezna kamata nije dio naknade štete koja je utvrđena i isplaćena zbog povreda tijela, narušenog zdravlja ili smrti.

7. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da su u konkretnom slučaju sudovi očigledno proizvoljno primijenili odredbe čl. 216. i 277. ZOO-a. Naglašava da kamate, kao sporedno potraživanje dijele sudbinu glavnog potraživanja i zbog docnje dužnika čine sastavni dio štete koju je apelant pretrpio u štetnom događaju. Pored toga, apelant prigovara da su sudovi pogrešno odredili dan od kada teku i zatezne kamate na novčani iznos koji treba da vrati.

8. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da je da se radi o značajnom novčanom iznosu u visini od 18.879,91 KM te da bi izvršenjem osporenog rješenja bila bitno ugrožena njegova egzistencija. Ističe da bi time mogle nastupiti nesagledive štetne posljedice za njega, kao savjesnog sticaoca, jer je taj iznos već utrošio za saniranje posljedica povrede iz štetnog događaja „koji je skrivio izvršenik“. Također, navodi da je Ustavnom sudu podnio apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda broj 43 0 P 033719 12 Rev od 18. septembra 2012. godine i da se postupak vodi pod brojem AP 4007/12.

9. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava tokom sudskih postupka, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. Iz navoda apelanta proizlazi da on kao razlog za usvajanje privremene mjere ističe da bi izvršenjem Rješenja Općinskog suda broj 43 0 P 033719 12 I od 20. marta 2013. godine bila nanesena nesaglediva šteta „jer bi provođenjem protivizvršenja bila bitno ugrožena njegova egzistencija jer je navedeni novčani iznos već utrošio za saniranje posljedica povrede iz štetnog događaja koji je skrivio izvršenik“. Nadalje, Ustavni sud zapaža da apelant osim ovih navoda i navoda o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, konkretno odredbi ZOO-a, a što se odnosi na tvrdnje apelanta o navodnom kršenju ustavnih prava, dakle meritum spora, nije Ustavnom sudu dostavio nikakve dokaze koji bi potkrijepili njegove tvrdnje o nastupanju nenadoknadivih štetnih posljedica.

12. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3694/13 (A. Č.) | Sudska praksa | Aktio