Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3765/13 (K. Š.)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3765/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine u predmetu broj AP 3765/13, rješavajući zahtjev Kebira Šehića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Kebira Šehića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Kebir Šehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Hatidža Kapetan, advokat iz Advokatskog društva „Adil Lozo i drugi“ d.o.o. Travnik, podnio je 2. septembra 2013. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog neprovođenja 17 rješenjā o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu i to rješenjā o izvršenju br. 65 0 I 272147 12 I od 2. jula 2012. godine, 65 0 I 272180 12 I, 65 0 I 272142 12 I 65 0 I 272166 12 I, 65 0 1272162 12 I, 65 0 1 272171 12 I i 65 0 I 272160 12 I od 3. jula 2012. godine, 65 0 I 272174 12 I od 4. jula 2012. godine, 65 0 I 272143 12 I od 5. jula 2012. godine, 65 0 I 272164 12 I od 14. avgusta 2012. godine, 65 01 272159 12 I, 65 0 I 272176 12 I i 65 0 I 272154 12 I od 16. avgusta 2012. godine, 65 0 I 272178 12 I i 65 0 I 272150 12 I od 17. avgusta 2012. godine, 65 0 1272158 12 1 od 28. avgusta 2012. godine i 65 0 I 298580 12 I od 31. oktobra 2012. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio „Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izmiri dosuđena potraživanja apelanta u roku od 60 dana“. Apelant je 18. septembra 2013. godine dopunio apelaciju.

Prethodni postupak

2. Općinski sud u Bugojnu je, postupajući po tužbama koje je podnijelo 17 zaposlenika “Binas“d.d.-a Bugojno (u daljnjem tekstu: Binas), protiv tuženog Binas-a, radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, u periodu od 2003. do 2008. godine, donio presude kojim je usvojio postavljene tužbene zahtjeve i obavezao Binas da im isplati potraživanja pobliže navedena u svakoj od 17 donesenih presuda.

3. Apelant je 16., 17., 18. i 19. februara 2009. godine, sa 17 zaposlenika koji su posjedovali presude (po kojima im Binas nije dobrovoljno isplatio dosuđena potraživanja), zaključio ugovore o ustupanju potraživanja, te je po tom osnovu, u odnosu na Binas, apelant postao povjerilac,.

4. Općinski sud u Travniku je Rješenjem broj 51 0 St 042470 10 St od 14. februara 2011. godine, odbio apelantov prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad Binas-om, iz razloga što Ministarstvo energije, rudarstva i industrije Federacije Bosne i Hercegovine nije dalo saglasnost za otvaranje stečajnog postupka, u skladu sa članom 5. stav 3. Zakona o stečajnom postupku. Izvršni postupak

5. Apelant je, kao tražilac izvršenja, Općinskom sudu u Sarajevu podnio prijedloge za izvršenje svih 17 presuda (za koje je zaključio ugovore o ustupanju potraživanja) u kojima je, na osnovu odredbi člana 5. stav 5. Zakona o stečajnom postupku, kao izvršenika označio Federaciju Bosne i Hercegovine - Vladu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH).

6. Općinski sud u Sarajevu je postupajući po apelantovim prijedlozima, podnesenim 19. juna 2012. godine (16 prijedloga) i 7. oktobra 2012. godine (jedan prijedlog), donio, u periodu od 2. jula 2012. do 31. oktobra 2012. godine, rješenja o izvršenju, pobliže navedena u prvoj tačci ove odluke, kojima je odredio predložena izvršenja. Također, Općinski sud u Sarajevu je, zaključcima ili obavijestima br. 65 0 I 272164 12 I od 18. oktobra 2012. i 21. juna 2013. godine, 65 0 1272154 12 I od 15. novembra 2012. godine. 65 0 1272150 12 I od 27. avgusta 2013. godine, 65 0 I 298580 12 I od 15. maja 2013. godine, 65 0 I 272142 12 I od 11. septembra 2012. godine, 65 0 I 272166 12 I od 13. septembra 2012. godine, 65 0 I 272162 12 I od 24. septembra 2012. godine, 65 0 I 272171 12 I od 24. septembra 2012. godine, 65 0 1 272147 12 I od 4. oktobra 2012. godine, 65 0 1 272159 12 I od 12. oktobra 2012. godine, 65 0 I 272160 12 I od 8. novembra 2012. godine i 11. marta 2013. godine i 65 0 1 272176 12 I od 15. novembra 2012. godine, obavijestio apelanta da su navedena rješenja proslijeđena na naplatu.

7. Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da mu je zbog neizvršavanja pravomoćnih sudskih odluka povrijeđeno pravo na pravično suđenje „u odnosu na pristup sudu“. Tvrdi da banke ne poštuju redoslijed za naplatu, što je, kako apelant navodi, utvrdio i Ustavni sud u Odluci broj AP 2986/12 od 12. juna 2013. godine. Dalje, ističe da su u budžetima za 2012. i 2013. godinu predviđena sredstva za izmirenje po sudskim odlukama ali da se ne poštuje redoslijed za naplatu. U prilog svojim tvrdnjama, apelant je uz apelaciju dostavio Rješenje o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 304330 12 I od 29. novembra 2012. godine, koje je donijeto nakon što su neka od apelantovih rješenja o izvršenju bila dostavljena na provođenje i po kojem rješenju su tražitelji izvršenja [službenici Sudske policije FBiH] i Vlada FBiH kao izvršenik, zaključili Ugovor o vansudskoj nagodbi. Prema apelantovim navodima, na taj način je već namiren veći broj povjerilaca u prilog čemu je dostavio odluke Vlade FBiH (sa web sajta: www.fbihvlada.gov.ba) donesene u periodu od 11. septembra 2012. do 11. marta 2013. godine, kojim se daje suglasnost na „ugovore o vansudskoj nagodbi za izvršenje finansijskih potraživanja koja su dosuđena pravosnažnim sudskom odlukom službenicima i namještenicima organa državne službe, sudske vlasti, upravnim organizacijama, službama i tijelima Federacije Bosne i Hercegovine“. Stoga, apelant ističe da ne postoje garancije da će on kao imalac izvršnog sudskog naslova u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja. Apelant je, uz dopunu apelacije od 18. septembra 2013. godine, dostavio i Revizorski izvještaj o izvršenju Budžeta FBiH za 2012. godinu, u kojem je, između ostalog, navedeno da je revizorski tim konstatovao da se ne može potvrditi da su ispoštovane odredbe ZIP-a u dijelu poštivanja redoslijeda plaćanja. Stoga apelant ističe da „se boji“ da ni u toku izvršenja budžeta za 2013. godine neće namiriti svoje potraživanja, jer je očito, kako on tvrdi, da Vlada FBiH „namjerava da predviđena sredstva rasporedi na izmirenje obaveza po osnovu vansudskih nagodbi koje se odnose na potraživanja po osnovu razlike plaća“.

8. Također, apelant je postavio zahtjev i da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti „Vladi FBiH da izmiri dosuđena potraživanja u roku od šezdeset dana“, iz razloga što Vlada FBiH nastavlja sa kršenjem njegovih prava i ne namiruje potraživanje koje je utvrđeno pravomoćnim sudskim odlukama. Smatra da je izvjesno da će se u toku trajanja postupka po ovoj apelaciji nastaviti kršenje njegovih prava a pogotovo što Vlada FBiH „nema namjeru da promjeni prihvaćenu praksu izmirenja pravosnažnih sudskih odluka samo u odnosu na odabrane slučajeve povjerilaca i to vansudskim putem“. Naglašava da mu se samim utvrđivanjem kršenja prava u apelacionom postupku ne bi obezbijedila zaštita imovinskog prava na naplatu potraživanja pa bi i dalje ostao u neizvjesnosti o mogućnostima namirenja. Također, traži da mu se isplati pravična novčana naknada za nematerijalnu štetu koju je pretrpio radi povrede njegovog prava.

9. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

11. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

12. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant podnio apelaciju zbog neizvršenja 17 rješenja o izvršenju i da traži donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo njihovo izvršenje u roku od 60 dana. Dalje, Ustavni sud zapaža da se razlozi koje apelant navodi u prilog opravdanosti svog zahtjeva za privremenu mjeru tvrdnje kojima apelant u suštini ukazuje na povredu ustavnih prava prvenstveno zbog neprovođenja 17 rješenja o izvršenju, o čemu Ustavni sud ne može odlučivati u ovoj fazi postupka budući da će ti navode biti predmet ocjene Ustavnog suda prilikom odlučivanja o meritumu apelacije. Pored toga, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio odgovarajuće razloge i dokaze koji bi ukazali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.

13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3765/13 (K. Š.) | Sudska praksa | Aktio