Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3920/13 (DOO „Ben-Mal Group“)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3920/13
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine u predmetu broj AP-3920/13, rješavajući zahtjev DOO „Ben-Mal Group“ Velika Kladuša za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev DOO „Ben-Mal Group“ Velika Kladuša za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. DOO „Ben-Mal Group“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Alaga Bajramović advokat iz Bihaća, podnio je 13. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 213 0 K 003127 12 Kž od 18. aprila 2013. godine i presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 K 003127 09 K od 16. decembra 2011. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu „da obustavi postupak naplate novčane kazne u iznosu od 35.000,00 KM i da se pravomoćna presuda broj 23 0 K 003127 09 K od 16. decembra 2011. godine ne dostavlja radi evidentiranja u kaznenoj evidenciji, sve do okončanja postupka o ovoj apelaciji“.
2. Presudom Općinskog suda broj 23 0 K 003127 09 K od 16. decembra 2011. godine, donesenom u krivičnom postupku protiv Ibrahima Dedovića, Devišs Murtića i apelanta kao trećeoptuženog, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, apelant kao pravno lice je oglašen odgovornim što je na način i u vrijeme navedeno u izreci presude, preko svojih upravnih tijela i rukovodećih osoba, propustio dužni nadzor nad zakonitošću rada u preduzeću, usljed kojih je uposlenik Fuad Joldžić 7. novembra 2008. godine, izvodeći visinske građevinske radove na gradilištu Projsine u Velikoj Kladuši, sa balkona drugog sprata pao na tlo zadobivši apsolutno smrtonosne povrede, usljed kojih je nastupila smrt. U stavu I i II izreke navedene presude je za teško krivično djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine iz člana 328. stav 4. Krivičnog zakona FBiH (u daljnejm tekstu: KZ FBiH) u vezi sa članom 326. KZ FBiH okrivljen i osuđen Ibrahim Đedović kao direktor i odgovorna osoba apelanata i Derviš Murtić kao vršitelj dužnosti šefa gradilišta apelanta, a apelant je na temelju odredbe iz člana 128. stav 1. tačka d) i člana 129. stav 4. KZ FBiH u stavu III izreke presude oglašen odgovornim i osuđen je na novčanu kaznu u iznosu od 35.000,00 KM koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude. U obrazloženju presude Općinskog suda je navedeno da su nakon obimnog dokaznog postupka utvrđene odlučne činjenice iz kojih proizilazi apelantova odgovornost kao pravne osobe čiji su rukovodeći organi propustili dužni nadzor nad zakonitošću rada zaposlenika. Prilikom odmjeravanja vrste i mjere sankcije, u smislu odredbe iz člana 49. KZ FBiH, Općinski sud je cijenio sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti i apelantu kao pravnoj osobi, na temelju odredbe iz člana 135. KZ FBiH izrekao novčanu kaznu u iznosu od 35.000,00 KM.
3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je presudom broj 23 0 K 003127 12 Kž od 18. aprila 2013. godine, žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio. Obrazlažući neosnovanost apelantove žalbe, Kantonalni sud je istakao da iz činjeničnog utvrđenja prvostepene presude proizilazi da se odgovornost apelanta temelji na njegovom svojstvu poslodavca koji je preko upravnih tijela i rukovodećih osoba propustio dužni nadzor nad zakonitošću rada u preduzeću, na način kako je to naznačeno u stavovima I i II izreke prvostepene presude (direktor i vršitelj dužnosti šefa gradilišta) kroz njihove propuste kao rukovodećih osoba u okviru poslovanja apelanta. Ispitujući odluku o izrečenoj kazni, Kantonalni sud nalazi da se žalbom neosnovano tvrdi da pri odmjeravanju kazne nisu u dovoljnoj mjeri došle do izražaja olakšavajuće okolnosti, budući da je Općinski sud u obrazloženju presude naveo sve okolnosti koje je cijenio imajući u vidu svrhu kažnjavanja.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s kršenjima navedenih prava apelant je istakao pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava, protivrječnost između obrazloženja i izreke presude i proizvoljnost pri utvrđivanju odlučnih činjenica. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant je istakao da mu je pobijanom presudom izrečena enormno visoka novčana kazna i da bi plaćanjem kazne nastale neotklonjive štetne posljedice, budući da zapošljava oko 40 radnika koji bi ostali bez plaća. Osim toga, zbog osude koja se evidentira u kaznenu evidenciju ne bi se mogao prijaviti na javne tendere, niti bi mogao realizirati biznis plan za 2012/2013 godinu, pa je predložio da Ustavni sud privremenom mjerom obustavi postupak naplate novčane kazne do okončanja postupka o apelaciji.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. U odnosu na navode apelanta podnesene u zahtjevu za donošenje privremene mjere, kojima traži da Ustavni sud obustavi postupak naplate novčane kazne do donošenja konačne odluke o apelaciji, Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP- 464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Dakle, privremena mjera kojom se traži obustava izvršenja pravosnažne sudske odluke mogla bi se usvojiti samo u slučaju ako za to postoje izuzetne okolnosti iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge, niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci suda koja je pravosnažna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić