Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1247/12 (R. Z. i M. H.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1247/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godineu predmetu broj AP 1247/12, rješavajući apelaciju Ragiba Zaimovića i Mevludina Hadžibegovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ragiba Zaimovića i Mevludina Hadžibegovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 179714 11 Rev od 2.
februara 2012. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 179714 11 Gž od 5. maja 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ragib Zaimović i Mevludin Hadžibegović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupa Emil Galušić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 3. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 179714 11 Rev od 2. februara 2012. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 179714 11 Gž od 5. maja 2011. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinskog sud) broj 65 0 P 179714 10 P od 14. februara 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 179714 11 Gž od 5. maja 2011. godine, odbijen je prijedlog apelanata za donošenje privremene mjere osiguranja, bliže opisano u izreci presude.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 179714 11 Rev od 2. februara 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta protiv rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 179714 11 Gž od 5. maja 2011. godine, uz obrazloženje da je izjavljena protiv odluke protiv koje se po zakonu ne može izjaviti. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. stav 1., a u vezi članom 254. stav 4. ZPP.
4. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i iz člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelanti su protiv rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 179714 11 Gž od 5. maja 2011. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 179714 11 Rev od 2. februara 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima uručeno rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 P 179714 11 Gž od 5. maja 2011. godine, budući da su apelanti protiv navedenog rješenja 6. juna 2011. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu, pa se podrazumjeva da su rješenje Kantonalnog suda morali primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 3. aprila 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporeno rješenje Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić