Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1357/12 (Z. M.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1357/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 1357/12, rješavajući apelaciju Zorana Mladenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Mladenovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 008551 12 Kž od 21. februara 2012. godine i rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 008551 12 Kvl od 16. januara 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Mladenović (u daljnjem tekstu: apelant) trenutno u Kazneno-popravnom zavodu Zenica, podnio je 12. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 03 0 K 008551 12 Kž od 21. februara 2012. godine i rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 K 008551 12 Kvl od 16. januara 2012. godine.
2. Iz stanja spisa proizilazi da je Okružni vojni sud u Tuzli donio presudu broj IK-799/95 od 29. februara 1996. godine, koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda broj Kž-507/96 od 20. maja 1997. godine, a kojom je apelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci za učinjena četiri krivična djela – bludnje radnje iz člana 94. u vezi sa članom 91. stav 2. Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine i za koja mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju po tri mjeseca.
3. Također, iz stanja spisa proizilazi da je Kantonalni sud donio presudu broj 003-0-Kv-06-
000039 od 17. februara 2006. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-06-
000152 od 15. maja 2006. godine, preinačio odluku o kazni pravosnažne presude Kantonalnog suda broj K.31/01 od 10. jula 2001. godine i Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K.85/2001. od 18. oktobra 2001. godine, a kojom je apelant osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14. godina i 6 mjeseci zbog krivičnog djela obljube nad maloljetnom osobom iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i bludne radnje iz člana 226. u vezi sa članom 224. stav 1. KZ FBiH.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 K 008551 12 Kvl od 16. januara 2012. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za preinačenje u odluci o kazni («nepravo ponavljanje krivičnog postupka») pravosnažnih presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Kv-06-000039 od 17. februara 2006. godine i Okružnog vojnog suda u Tuzli broj IK-799/95 od 29. februara 1996. godine. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je odredbom noveliranog člana 340. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) regulisano da se pravosnažna presuda može preinačiti i bez ponavljanja krivičnog postupka, ako je u dvije ili više presuda protiv istog osuđenog, pravosnažno izrečeno više kazni, a nisu primjenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. Također, Kantonalni sud je naveo da je odrebom noveliranog člana 54. stav 1. KZ FBiH regulisano da će sud učiniocu krivičnog djela koji je jednom radnjom ili s više radnji učinio više krivičnih djela za koje mu se istodobno sudi, izreći jedinstvenu kaznu, dok je odrebom člana 56. KZ FBiH regulisano da će sud osuđenoj osobi ako joj se sudi za krivično djelo učinjeno prije nego što je započela izdržavanje kazne po ranijoj osudi ili za krivično djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora po ranijoj osudi, izreći jedinstvenu kaznu za sva krivična djela uzimajući ranije izrečenu kaznu, kao već utvrđenu. Uvidom u predmetni spis, Kantonalni sud je utvrdio da je apelant, izrečenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci po presudi Okružnog vojnog suda u Tuzli broj IK-799/95 od 29. februara 1996. godine, čije ponavljanje traži, izdržao 24. oktobra 1997. godine, odnosno prije nego što je započelo suđenje u predmetu Kantonalnog suda broj 003-0-Kv-06-000039 za krivična djela počinjena nakon izdržane kazne po presudi Okružnog vojnog suda u Tuzli broj IK-799/95. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da nisu ispunjeni uslovi iz čl. 54. i 56. KZ FBiH za, u postupku predviđenom odredbama člana 340. ZKP FBiH i članom 119. Zakona o izmjenama i dopunama ZKP FBiH, izricanje jedinstvene kazne osuđenom apelantu izrečene naprijed navedenim presudama, obzirom da je shodno odredbi noveliranog člana 340. ZKP FBiH, za objedinjenje kazni potrebno da kazna po ranijoj pravomoćnoj presudi nije izdržana.
5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 03 0 K 008551 12 Kž od 21. februara 2012. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 03 0 K 008551 12 Kvl od 16. januara 2012. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja istaknuo da se Kantonalni sud pravilno poziva na odredbu člana 340.a. stav 1. ZKP FBiH (s tim da je usljed očite štamparske greške naveden član 340. ZKP FBiH).
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja Vrhovnog i Kantonalnog suda, kojima je odbijen njegov prijedlog za nepravo ponavljanje krivičnog postupka odnosno prijedlog za preinačenje u odluci o kazni pravosnažnih presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Kv-06-000039 od 17. februara 2006. godine i Okružnog vojnog suda u Tuzli broj IK-799/95 od 29. februara 1996. godine. Stoga, Ustavni sud treba da pruži odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje koje je utvrđeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja (...) osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv rješenja redovnih sudova kojima je isključivo raspravljano pitanje ispunjenosti zakonskih pretpostavki da se dozvoli nepravo ponavljanje postupka radi ujedinjenja kazni zatvora izrečenih pravosnažnim presudama Kantonalnog suda od 17. februara 2006. godine i Okružnog vojnog suda u Tuzli od 29. februara 1996. godine, a ne o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojima je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6.stav 1. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 3107/11 od 15. septembra 2011. godine, Odluka o dopustivosti broj AP 2391/10 od 21. jula 2010. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić