Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1964/12 (N.Ć.)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1964/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 1964/12, rješavajući apelaciju N.Ć., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.Ć. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 032322 10 Rev od 4. aprila 2012. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 032322 09 Gž od 31. decembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. N.Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Predrag Radulović, advokat iz Banjaluke, podnio je 24. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 032322 10 Rev od 4. aprila 2012. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 032322 09 Gž od 31. decembra 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 032322 05 P od 1. aprila 2009. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv tuženih: M.R., Stambene zadruge Banjaluka i Kozaraputevi AD Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđenja ništavosti ugovora, v.s. 1.000,00 KM, i protivtužbe prvotuženog M.R. protiv apelanta, drugotuženog i trećetuženog, radi iseljenja i predaje stana, v.s. 1.000,00 KM, odlučeno je na način pobliže opisan u izreci presude.

3. Okružni sud je odlučujući o žalbi apelanta donio presudu broj 71 0 P 032322 09 Gž od 31. decembra 2009. godine kojom je odbio kao neosnovanu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 032322 10 Rev od 4. aprila 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 032322 09 Gž od 31. decembra 2009. godine. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a u privrednim sporovima 20.000,00 KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Nadalje, ukazano je na odredbu člana 316. stav 2. ZPP, kojom je propisano da je u slučaju kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos mjerodavna vrijednost predmeta spora koja je navedena u tužbi. Vrhovni sud je naveo da su i apelant i prvotuženi u protivtužbi u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora označili u iznosu od po 1.000,00 KM, iz čega proizlazi da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, pa je slijedom navedenog revizija apelanta odbačena kao nedozvoljena na osnovu člana 247. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. ZPP-a.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 032322 09 Gž od 31. decembra 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 032322 10 Rev od 4. aprila 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 71 0 P 032322 09 Gž od 31. decembra 2009. godine.

9. S obzirom na to da je apelantovom punomoćniku 16. marta 2010. godine, uručena presuda Okružnog suda broj 71 0 P 032322 09 Gž od 31. decembra 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. maja 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1964/12 (N.Ć.) | Sudska praksa | Aktio