Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2084/12 (Akcionarsko društvo za proizvodnju i remont «ORAO» Bijeljina)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2084/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine u predmetu broj AP 2084/12, rješavajući apelaciju Akcionarskog društva za proizvodnju i remont «ORAO» Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Akcionarskog društva za proizvodnju i remont «ORAO» Bijeljina podnesena protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 Ps 022258 10 Ps od 7. maja 2012. godine i presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 Ps 022258 11 Pž od 14. marta 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Akcionarsko društvo za proizvodnju i remont «ORAO» Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milenko Elez, uposlenik apelanta, podnio je 30. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 59 0 Ps 022258 10 Ps od 7. maja 2012. godine i presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Ps 022258 11 Pž od 14. marta 2012. godine.

2. Presudom Okružnog privrednog suda broj 59 0 Ps 022258 10 Ps od 27. juna 2011. godine u pravnoj stvari apelanta protiv tužene Republike Srpske - Ministarstva industrije, energetiken i rudarstva - Republičkog zavoda za standardizaciju i metrologiju Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužena), radi naknade štete, vsp. 679.624,63 KM, odlučeno je na način pobliže opisan u izreci presude.

3. Viši privredni sud je odlučujući o žalbi tužene donio presudu broj 59 0 Ps 022258 11 Pž od 14. marta 2012. godine kojom je odlučeno na način pobliže preciziran u izreci presude.

4. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 59 0 Ps 022258 10 Ps od 7. maja 2012. godine, revizija apelanta je odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja Okružni privredni sud je istakao da je odredbom člana 3. stav 1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) izmijenjena odredba člana 237. stav 1. ZPP («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) na način da je predviđeno da se protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u privrednom sporu, a o kakvom je sporu u konkretnom slučaju i riječ, revizija može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Shodno tome, Okružni privredni sud je naveo da je, s obzirom na to da je tadašnji punomoćnik apelanta presudu Višeg privrednog suda zaprimio 4. aprila 2012. godine, a da je na istu presudu revizija izjavljena 26. aprila 2012. godine, revizija apelanta neblagovremena.

5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Okružni privredni sud je 7. maja 2012. godine donio rješenje broj 59 0 Ps 022258 10 Ps kojim je reviziju apelanta, izjavljenu protiv presude Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 022258 11 Pž od 14. marta 2012. godine, odbacio kao neblagovremenu. Naime, revizija apelanta je odbačena iz formalnih razloga i Okružni privredni sud nije raspravljao o osnovanosti navoda iz revizije, s obzirom da je apelant propustio da u zakonom propisanom roku izjavi reviziju, u smislu odredbe člana 237. stav 1. ZPP-a. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju bio ispunjen i formalni uvjet za korištenje revizije kao vanrednog pravnog lijeka, u smislu odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a, budući da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi limitirajući iznos od 20.000,00 KM, pa je apelant bio dužan da prije podnošenja apelacije djelotvorno iskoristi taj dopušteni vanredni pravni lijek koji mu je bio na raspolaganju.

9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da blagovremeno izjavi reviziju, apelant je onemogućio da se suštinski preispita osporena presuda Višeg privrednog suda u svjetlu revizionih navoda. Na taj način apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Na temelju navedenog Ustavni sud konstatuje da revizija, kao dopušteni vanredni pravni lijek, nije iskorištena djelotvorno, pa pošto nije ispunjen uslov djelotvornog iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2084/12 (Akcionarsko društvo za… | Sudska praksa | Aktio