Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2242/12 (Hercegovačko-neretvanski kanton)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2242/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine u predmetu broj AP 2242/12, rješavajući apelaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hercegovačko-neretvanskog kantona, podnesena protiv presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 085653 11 Ps od 27. aprila 2012. godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo, podnio je 13. juna 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Ps 085653 11 Ps od 27. aprila 2012. godine. Apelant je ujedno zatražio i donošenje privremene mjere «kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporene presude, iz razloga što je sud u navedenoj presudi odlučio da žalba ne odlaže izvršenje iste u skladu sa članom 13. stav 3. Zakona o zabrani diskriminacije».
2. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Također, apelant je naveo da mu je povrijeđen i član 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
3. Apelant je, prije podnošenja ove apelacije, 14. maja 2012. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Općinskog suda broj 58 0 Ps 085653 11 Ps od 27. aprila 2012. godine. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti, broj AP 1790/12 od 13. juna 2012. godine, odbacio apelantovu apelaciju kao preuranjenu (vidi Odluka Ustavni sud broj AP 1790/12 od 13. juna 2012. godine; dostupna na www.ustavnisud.ba).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;
5. Ustavni sud zapaža da je apelant, prije podnošenja ove apelacije, odnosno 14. maja 2012. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Općinskog suda broj 58 0 Ps 085653 11 Ps od 27. aprila 2012. godine, koji je donio Odluku o dopustivosti, broj AP 1790/12 (vidi Odluka Ustavni sud broj AP 1790/12 od 13. juna 2012. godine; dostupna na www.ustavnisud.ba), kojom je, odbacio apelantovu apelaciju kao preuranjenu. Naime, u konkretnom slučaju, Ustavni sud je konstatovao da je apelant je izjavio žalbu protiv presude Općinskog suda broj 58 0 Ps 085653 11 Ps od 27. aprila 2012. godine i da je postupak o predmetu apelacije u toku pred Kantonalnim sudom, zbog čega je apelacija preuranjena.
6. U skladu sa navedenim Ustavni sud zapaža da je navedenom Odlukom o dopustivosti broj AP 1790/12 riješio apelantovu apelaciju koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet ove apelacije. Apelant nije Ustavnom sudu predočio navode ili dokaze koji ukazuju da postoji osnov da Ustavni sud o istim pitanjima ponovo odlučije, nego se uz navođenje istih argumenata, navodi apelacije u suštini odnose na to da je apelant nezadovoljan presudom Općinskog suda. Stoga Ustavni sud zaključuje da se radi o istim pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, donošenjem Odluke o dopustivosti broj AP 1790/12 od 13. juna 2012. godine, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić