Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2641/12 (Brčko distrikt Bosne i Hercegovine)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2641/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine u predmetu broj AP 2641/12, rješavajući apelaciju Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brčko distrikta Bosne i Hercegovine podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta broj 96 0 Ps 003471 11 Rev od 31. maja 2012. godine, rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta broj 96 0 Ps 003471 10 Pž od 14. marta 2011. godine i presude Osnovnog suda u Brčkom broj 96 0 Ps 003471 08 Ps od 10. marta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, podnio je 11. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Ps 003471 11 Rev od 31. maja 2012. godine, rješenja Apelacionog suda broj 96 0 Ps 003471 10 Pž od 14. marta 2011. godine i presude Osnovnog suda u Brčkom (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 Ps 003471 08 Ps od 10. marta 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 Ps 003471 08 Ps od 10. marta 2010. godine obavezan je apelant da tužitelju DOO «POSKOK» Brčko na ime naknade za izvršene a neisplaćene usluge obezbjeđenja objekata isplati iznos od 452.670,83 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 52.878,55 KM.

3. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 Ps 003471 10 Pž od 14. marta 2011. godine djelimično je uvažena žalba apelanta i preinačena je prvostepena presuda u odluci o naknadi troškova postupka tako što je apelant obavezan da umjesto iznosa od 52.878,55 KM plati iznos od 43.656,10 KM.

4. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 Ps 003471 11 Rev od 31. maja 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Apelacionog suda broj 96 0 Ps 003471 10 Pž od 14. marta 2011. godine. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je naveo da je odredbom člana 346. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hrcegovine («Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine», br. 8/09 i 52/10, u daljnjem tekstu ZPP) određeno da se revizija može izjaviti samo protiv presude donesesene u drugom stepenu, dok je odredbom člana

362. ZPP propisano da se revizija može izjaviti i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno okončan. Dalje se navodi, da je apelant u konkretnom slučaju izjavio reviziju protiv drugostepenog rješenja kojim je sud odlučio o njegovoj žalbi podnesenoj protiv odluke o parničnim troškovima, koji se uvijek kvalificiraju kao sporedni zahtjev (ne mogu se ostvarivati samostalno izvan parnice u kojoj su nastali, jer se protekom prekluzivnih rokova u kojima se tokom parnice mogu isticati zahtjevi za njihovu naknadu gasi pravo stranke na naknadu troškova postupka). Naime, prema odredbi člana 65. stav 2. ZPP kada je utvrđivanje prava na reviziju mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog tužbenog zahtjeva, ali ne i akcesorna (sporedna) potraživanja kao što su kamate, ugovorna kazna, parnični troškovi i ostala sporedna potraživanja. Iz navedenih razloga, Apelacioni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 356. ZPP-a.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv rješenja Apelacionog suda broj 96 0 Ps 003471 10 Pž od 14. marta 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 Ps 003471 11 Rev od 31. maja 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Apelacionog suda broj 96 0 Ps 003471 10 Pž od 14. marta 2011. godine.

9. S obzirom na to da je apelantu 31. marta 2011. godine, uručeno rješenja Apelacionog suda broj 96 0 Ps 003471 10 Pž od 14. marta 2011. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. jula 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu rješenje Apelacionog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2641/12 (Brčko distrikt Bosne i Hercegovine) | Sudska praksa | Aktio