Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3044/11 (S. B.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3044/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 3044/11, rješavajući apelaciju Smaila Buzaljka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Smaila Buzaljka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 002485 10 Rev od 31. maja 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 002485 09 Gž od 24.
juna 2010. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 002485 05 P od 11. maja 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Smail Buzaljko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Alica Zećo, advokat iz Mostara, podnio je 27. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 002485 10 Rev od 31. maja 2011. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 002485 09 Gž od 24. juna 2010. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 002485 05 P od 11. maja 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 002485 05 P od 11. maja 2009. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv Federalnog zavoda PIO/MIO (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate, VSP. 4.734,60 KM, odlučeno je na način pobliže opisan u izreci presude.
3. Kantonalni sud je je odlučujući o žalbi apelanta donio presudu broj 58 0 P 002485 09 Gž od 24. juna 2010. godine kojom je odbio kao neosnovanu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 002485 10 Rev od 31. maja 2011. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 002485 09 Gž od 24. juna 2010. godine. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Dalje se navodi, da u konkretnom predmetu vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude (4.734,60 KM) ne prelazi limitirajući iznos preko 10.000,00 KM zbog čega je zaključio da revizija apelanta nije dopuštena. Također, Vrhovni sud navodi da se u konkretnom slučaju nije stekao uslov propisan odredbom člana 237. stav 3. ZPP (da sud izuzetno dozvoli reviziju) jer odlučivanje po izjavljenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i «član 2. st.4 aneks 4 Dejtonskog sporazuma, odredbe konvencije međunarodne organizacije rada, čl.7/I(i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima».
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 002485 09 Gž od 24. juna 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 002485 10 Rev od 31. maja 2011. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 58 0 P 002485 09 Gž od 24. juna 2010. godine.
9. S obzirom na to da je apelantovom punomoćniku 30. juna 2010. godine, uručena presuda Kantonalnog suda broj 58 0 P 002485 09 Gž od 24. juna 2010. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 27. jula 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić