Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3499/12 (D.I. «OMAR» A.D. Kneževo u stečaju)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3499/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine u predmetu broj AP 3499/12, rješavajući apelaciju D.I. «OMAR» A.D. Kneževo u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.I. «OMAR» A.D.

Kneževo u stečaju podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 110695 12 Pžp od 26. jula 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 110695 11 Pr od 12.

marta 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. D.I. «OMAR» A.D. Kneževo u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 1. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Pr 110695 12 Pžp od 26. jula 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Pr 110695 11 Pr od 12. marta 2012. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Pr 110695 11 Pr od 12. marta 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 71 0 Pr 110695 12 Pžp od 26. jula 2012. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za sudsko odlučivanje, po prekršajnom nalogu Uprave za indirektno oporezivanje BiH Regionalni centar Banjaluka-Odsjek za poreze (u daljnjem tekstu: UIO) broj 200.149.965.1 od 28. decembra 2010. godine.

3. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je prema odredbama člana 34. stav 1. Zakona o prekršajima Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 34/06, 1/09, 29/10 i 109/11, u daljnjem tekstu: ZOP) propisano da se prekršajni nalog sastoji od originala i najmanje dvije kopije, da original zadržava ovlašteni organ u svojoj evidenciji a dvije kopije se uručuju okrivljenom. Stavom 2. istog člana je propisano da se prekršajni nalog uručuje lično ili putem pošte. Dalje se navodi da je odredbom člana 37. stav 1. tačka a) ZOP propisano je da okrivljeni koji primi prekršajni nalog i želi da se o predmetu odluči pred sudom, mora da zatraži sudsko odlučivanje tako što će na odgovarajućem mjestu potpisati jednu kopiju prekršajnog naloga i vratiti je sudu prije roka određenog prekršajnim nalogom. Osnovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju apelant 6. januara 2011. godine primio prekršajni nalog dok je zahtjev za sudsko odlučivanje podnio 31. januara 2011. godine. Shodno navedenom, Osnovni sud je zaključio da je apelant neblagovremeno podnio zahtjev za sudsko odlučivanje zbog čega je odlučio kao u dispozitivu rješenja.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant je Osnovnom sudu podnio zahtjev za sudsko odlučivanje, po prekršajnom nalogu UIO broj 200.149.965.1 od 28. decembra 2010. godine, koji je ovaj sud odbacio rješenjem kao neblagovremen, a što je potvrdio i Okružni sud svojim rješenjem. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva za sudsko odlučivanje sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, te nadležni sudovi, u postupku koji je okončan osporenim odlukama, nisu mogli meritorno odlučivati o njegovom zahtjev za sudsko odlučivanje, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3499/12 (D.I. «OMAR» A.D. Kneževo u stečaju) | Sudska praksa | Aktio