Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3606/11 (M. A.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Nenadležnost za odlučivanje
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3606/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine u predmetu broj AP 3606/11, rješavajući apelaciju Mirnesa Ajanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirnesa Ajanovića podnesena protiv Odluke Općinskog vijeća Tuzla o izmjenama i dopunama Poslovnika Općinskog vijeća Tuzla od 13. jula 2011.
godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirnesa Ajanovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 007730 11 U od 6. septembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirnes Ajanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 9. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 007730 11 U od 6. septembra 2011. godine i Odluke Općinskog vijeća Tuzla o izmjenama i dopunama Poslovnika Općinskog vijeća Tuzla od 13. jula 2011. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 U 007730 11 U od 6. septembra 2011. godine, odbačena je kao nedozvoljena apelantova tužba protiv Odluke Općinskog vijeća Tuzla o izmjenama i dopunama Poslovnika Općinskog vijeća Tuzla od 13. jula 2011. godine, uz obrazloženje da obzirom da se radi odbacio u skladu sa članom 25. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS).
3. Iz navoda apelacije proizilazi da apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e), II/3.h) i II/4) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6., 10. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 1. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tač. 1. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
U odnosu na Odluku Općinskog vijeća Tuzla o izmjenama i dopunama Poslovnika Općinskog vijeća Tuzla od 13. jula 2011. godine
5. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o dijelu apelacije koja je podnesena protiv Odluke Općinskog vijeća Tuzla o izmjenama i dopunama Poslovnika Općinskog vijeća Tuzla od 13. jula 2011. godine, jer navedenoa odluka nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nemaju svojstvo odluke u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 03 0 U 007730 11 U od 6. septembra 2011. godine
6. S obzirom na to da apelant smatra da mu je, osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je, prije svega, da Ustavni sud odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član
6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim.
8. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Kantonalnog suda broj 03 0 U 007730 11 U od 6. septembra 2011. godine, kojim je odbačena apelantova tužba iz procesnih razloga budući da je Kantonalni sud utvrdio da je osporena odluka opći akt i ne predstavljaju konačni upravni akt, te da se protiv istih ne može voditi upravni spor, pa u skladu sa članom 25. stav 1 tačka 2. ZUS-a odlučio kao u dispozitivu. Stoga, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne tužbe, a da se nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Prema tome, ishod procedure u kojoj su doneseno pobijano rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Imajući u vidu da je Ustavni sud utvrdio da se predmeti postupak tiče isključivo utvrđivanja samo procesne dopustivosti predmetne tužbe, to su i navodi apelanta o povredi prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter ovog prava, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.
10. Apelant se žali i na povredu prava prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Budući da su prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, navedeno pravo akcesorno, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju, Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava iz člana 14. Evropske konvencije, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 1. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić