Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3762/12 (Z. S., E. S. i Z. S.)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3762/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine u predmetu broj AP 3762/12, rješavajući apelaciju Zehre Sinanović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zehre Sinanović, Ezina Sinanovića i Zedina Sinanovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07- 001433 od 30. oktobra 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-07-000421 od 31. maja 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zehra Sinanović, Ezin Sinanović i Zedin Sinanović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Miljanovaca, Općina Kalesija, koje zastupa Salih Mehanović, advokat iz Kalesije, podnijeli su 29. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001433 od 30. oktobra 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-07-000421 od 31. maja 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Kalesiji broj P-307/2004 od 14. oktobra 2005. godine, u pravnoj stvari apelanata protiv tuženih H.S. i A.S., radi utvrđenja i predaje u posjed nekretnina, v.s.p. 5.000,00 KM, odlučeno je na način pobliže opisan u izreci presude.

3. Kantonalni sud je je odlučujući o žalbama tuženih donio presudu broj 003-0-Gž-07-000421 od 31. maja 2007. godine kojom je odlučeno na način pobliže preciziran u izreci presude.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001433 od 30. oktobra 2008. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000421 od 31. maja 2007. godine. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da su stranke u ovoj pravnoj stvari kao vrijednost spora označile iznosom od 5.000,00 KM, to vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi propisani cenzus. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

5. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Punomoćnik apelanata, koji je apelante zastupao u predmetnom parničnom postupku, je protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000421 od 31. maja 2007. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001433 od 30. oktobra 2008. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07- 000421 od 31. maja 2007. godine.

9. Ustavni smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantima uručena presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-000421 od 31. maja 2007. godine, imajući u vidu da su predmetnu presudu u svakom slučaju primili prije 30. oktobra 2008. godine, kada je Vrhovni sud donio odluku o reviziji koju je njihov punomoćnik izjavio protiv te presude. S obzirom da su apelanti presudu Kantonalnog suda primili prije 30. oktobra 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 29. oktobra 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3762/12 (Z. S., E. S. i Z. S.) | Sudska praksa | Aktio