Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3821/13 (S. Ć.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3821/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine u predmetu broj AP 3821/13, rješavajući apelaciju Slaviše Ćuluma, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slaviše Ćuluma radi premještaja iz Odjeljenja posebnog režima izvršenja kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Foča, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Slaviša Ćulum (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno na izdržavanju kazne zatvora u Odjeljenu posebnog režima izvršenja kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Foča (u daljnjem tekstu: Odjeljenje posebnog režima), kojeg zastupa Goran Nešković, advokat iz Doboja, podnio je 5. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi premještaja iz Odjeljenja posebnog režima. Istovremeno apelant je podnio prijedlog za privremenu mjeru kojom će se "apelant odmah prebaciti iz Odjeljenja posebnog režima u Odjeljenje normalnog režima izdržavanja kazne".
2. Iz navoda apelacije proizilazi da je apelant na osnovu pravosnažnih presuda osuđen na kazne zatvora zbog više krivičnih djela. Apelant navodi da je prije pravosnažnosti presuda zatražio je da stupi na izdržavanje kazne, što mu je odobreno te je upućen u Kazneno-popravni zavod Foču, a potom odmah raspoređen u Odjeljenje posebnog režima u okviru navedenog zavoda. Apelant je podnio apelaciju tražeći da bude prebačen u "Odjeljenje normalnog režima izdržavanja kazne", obzirom da je nezadovoljan uslovima u Odjeljenju posebnog režima.
3. Apelant je naveo da nije dobio nikakvu odluku o upućivanju u Odjeljenje posebnog režima, te da nema mogućnost da koristi pravne lijekove.
4. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede prava iz člana II/3.b), II/3.e), II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i čl.3., 6., 8. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je tražio naknadu nematerijalne štete.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant se žali da nema mogućnost korištenja pravnih lijekova obzirom da ne postoji odluka o upućivanju u Odjeljenje posebnog režima, izražavajući svoje nezadovoljan uslovima u navedenom Odjeljenju. Ustavni sud podsjeća na odredbe čl. 56. i 119. st. 6. i 7. Zakona o izvršenju krivičnih sankcija („Službeni glasnik Republike Srpske“ 12/10 i 117/11, u daljnjem tekstu: Zakon). Naime, u članu 56. Zakona propisano je: (1) Nadzor nad radom Ustanova je u nadležnosti Ministarstva.(2) Nadzor iz stava 1. ovog člana vrši Odjeljenje za nadzor nad radom Ustanova putem ovlašćenih službenih lica-inspektora. (3) Odjeljenje za nadzor nad radom Ustanova je u sastavu Ministarstva i djeluje kao posebna organizaciona jedinica, dok u članu 119. st.6. i 7. glasi: 6) u toku izdržavanja kazne, mjeru zabrane ili nadzora određuje i ukida rukovodilac Ustanove; 7) Protiv odluke rukovodioca Ustanove iz stava 5. ovog člana, osuđeni može uputiti pritužbu Ministrstavu i ombudsmenu.
8. U konkretnom slučaju apelant je imao mogućnost da postupi u skladu sa navedenim Zakonom, a kako je to prpisano odredbama iz člana 119. st. 6. i 7., u vezi sa članom 56. Zakona, a što prema stanju spisa nije učinio. Na taj način, apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvorne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva, jer apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.
11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga za donošenje privremene mjere.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić