Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3881/13 (K.H.)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3881/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 3881/13, rješavajući apelaciju K.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija K.H. podnesena protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine o imenovanju sudije u Osnovni sud u Doboju broj 04-02-240-394/2013 od 19. jula 2013. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. K.H. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, podnio je 10. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV) o imenovanju sudije u Osnovni sud u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 04-02-240-394/2013 od 19. jula 2013. godine.

2. Apelant smatra da mu je navedenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije. Apelant je naveo i povredu iz člana 2. st. 1., 2., 3.a) i b), čl. 25.c) i 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te pravo iz člana 7.c) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine.

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

4. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spor zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini».

5. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se apelant žali protiv Odluke VSTV-a o imenovanju sudije u Osnovni sud broj 04-02-240-394/2013 od 19. jula 2013. godine. Ustavni sud najprije mora utvrditi da li se ovakva odluka može smatrati odlukom suda, u smislu odredbi VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Prema članu 4. Zakona o VSTV-u, VSTV je nezavistan i samostalan organ Bosne i Hercegovine koji ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, te uspostavu profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema i tužilačke funkcije na nivou Bosne i Hercegovine i Distrikta Brčko, kao i da koordinira primjenu ovih standarda. Nadležnost VSTV-a je, propisana članom 17. ovog Zakona, tako da, između ostalog, uključuje imenovanje i razrješenje sudija i tužilaca, provođenje disciplinskog postupka, utvrđivanje disciplinske odgovornosti i izricanje disciplinskih mjera sudijama i tužiocima, odlučivanje o žalbama u disciplinskim postupcima itd..

7. Ustavni sud, podsjeća da je u svojoj odluci AP 633/04 od 27. maja 2005. godine razmatrao status pravnog prednika VSTV-a Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske (u daljnjem tekstu: VSTS) koje je prestalo postojati stupanjem na snagu Zakona o VSTV BiH 1. juna 2004. godine, kao i pravnu prirodu odluka VSTS-a donesenih u disciplinskom postupku protiv sudija i tužilaca. Ustani sud je imajući u vidu način postavljanja, trajanje mandata, postojanje garancija protiv vanjskog pritiska i utisak koje VSTS odaje u pogledu nezavisnosti, zauzeo stav da VSTS, u pogledu disciplinskog postupka, predstavlja tijelo koje se može smatrati «nezavisnim i nepristranim tribunalom, obrazovanim na osnovu zakona» u smislu zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da se odluke takvog tijela, donesene u disciplinskom postupku, moraju smatrati «presudama, odnosno odlukama» u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, koje Ustavni sud ima nadležnost razmatrati (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 633/04 od 27. maja 2005. godine, tačka 20.).

8. Međutim, za razliku od navedene situacije kad VSTS postupa u disciplinskom postupku, koji u skladu sa jurisprudencijom Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda pod određenim uslovima ima karakter krivičnog postupka, u konkretnom slučaju VSTV je postupalo u granicama svog javnopravnog ovlaštenja da osigura nezavisno i nepristrasno pravosuđe u postupku imenovanja nosioca pravosudne funkcije. Stoga odluka u ovakvom postupku, budući da ima za cilj osiguranje nezavisnog, nepristrasnog i profesionalnog pravosuđa u cjelini, nije po svom pravnom značaju ista kao odluka donesena u disciplinskom postupku protiv sudija i tužilaca, gdje se utvrđuje pojedinačna disciplinska, odnosno krivična odgovornost nosioca pravosudne funkcije, u postupku za koji je Ustavni sud već ustanovio da ima karakter sudskog odlučivanja. Ustavni sud smatra da u ovom segmentu svoje nadležnosti VSTV vrši uspostavu profesionalnog i djelotvornog sudskog sistema, te da osporena odluka nije odluka sudskog organa, već odluka nezavisnog i samostalnog organa Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da VSTV u konkretnom slučaju nije postupao u svojstvu tribunala, pa samim tim ni osporena odluka nema svojstvo presude.

9. Stoga, Ustavni sud zaključuje da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv Odluke VSTV-a o imenovanju sudije u Osnovni sud broj 04-02-240-394/2013 od 19. jula 2013. godine, jer to nije odluka koja ima svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3881/13 (K.H.) | Sudska praksa | Aktio