Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4279/12 (E. B.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Protek roka
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4279/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 4279/12, rješavajući apelaciju Edina Behe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edina Behe podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 231752 12 Pr od 28. maja 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edina Behe podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 231752 12 Pžp od 12. novembra 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 231752 12 Pr od 14. juna 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Edin Beho (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Damir Alagić, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. decembra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 231752 12 Pr od 28. maja 2012. godine, rješenja Općinskog suda broj 65 0 Pr 231752 12 Pr od 14. juna 2012. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 231752 12 Pžp od 12. novembra 2012. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Pr 231752 12 Pr od 28. maja 2012. godine, apelant je kao okrivljeni odgovoran što je radnjama bliže opisanim u izreci rješenja počinio prekršaj iz člana 8. stav 5. tačke a. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM. Istim rješenjem apelant je obavezan platiti troškove postupka u paušalnom iznosu od 50,00 KM.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Pr 231752 12 Pr od 14. juna 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 231752 12 Pžp od 12. novembra 2012. godine, nije dopušten apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje podnesena protiv rješenja Općinskog suda broj 65 0 Pr 231752 12 Pr od 28. maja 2012. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno kako do propuštanja pojavljivanja apelanta na zakazani usmeni pretres nije došlo iz opravdanih razloga, te je Općinski sud odlučio kao u izreci rješenja.
4. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na rješenje Općinskog suda broj 65 0 Pr 231752 12 Pr od 28. maja 2012. godine
6. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Općinskog suda broj 65 0 Pr 231752 12 Pr od 28. maja 2012. godine, budući da je apelant 8. juna 2012. godine podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje na rješenje Općinskog suda broj 65 0 Pr 231752 12 Pr od 28. maja 2012. godine, pa se podrazumijeva da je navedeno rješenje apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. decembra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje. U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 231752 12 Pžp od 12. novembra 2012. godine i Općinskog suda broj 65 0 Pr 231752 12 Pr od 14. juna 2012. godine
7. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik BiH», broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).
8. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbačen apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri ne utvrđuju se građanska prava i obaveze, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanta na ustavno pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj AP-2743/06 od 15. februara 2007. godine-dostupna na www.ustavnisud.ba ).
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić