Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4639/10 (S.G.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4639/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine u predmetu broj AP 4639/10, rješavajući apelaciju S.G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.G., podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Pr 004181 10 Pžp od 19. avgusta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. S.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Nijaz Đuliman, advokat iz Mostara, podnio je 28. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Pr 004181 10 Pžp od 19. avgusta 2010. godine.
2. Odlučujući po zahtjevu Uprave za indirektno oporezivanje BiH-Regionalni centar Mostar- Odsjek za provođenje i poštivanje carinskih i poreskih zakonskih propisa (u daljnjem tekstu: UIO BiH RC Mostar) protiv N.L. i apelanta, zbog prekršaja iz člana 17. u vezi sa članom 8. st. 3. tačka (a) i u vezi sa st. 1. Zakona o carinskim prekršajima BiH, Općinski sud u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio rješenje broj 058-0-Pr-482/09 od 12. aprila 2010. godine. Navedenim rješenjem obustavljen je predmetni prekršajni postupak protiv N.L. i apelanta iz razloga što nije dokazano da su N.L. i apelant počinili navedeni prekršaj, te je odlučeno da vozilo koje je predmet izvršenja prekršaja, koje je oduzeto od apelanta, vrati vlasniku. U obrazloženju rješenja je između ostalog navedeno da je podneskom odbrane od 23. marta 2010. godine sudu dostavljen certifikat za predmetno vozilo koji je poslao I.R. kao dokaz vlasništva nad predmetnim vozilom.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 Pr 004181 10 Pžp od 19. avgusta 2010. godine djelimično je uvažena žalba UIO BiH RC Mostar i preinačeno je prvostepeno rješenje tako što je apelantu izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta-predmetnog vozila, pobliže označenog u dipozitivu rješenja, dok je u preostalom dijelu prvostepeno rješenje ostalo neizmijenjeno. U obrazloženju rješenja je između ostalog navedeno, da se odluka o oduzimanju predmeta od apelanta (predmetno vozilo), bez obzira što apelant nije vlasnik istog i bez obzira što se prekršajni postupak nije završio odlukom kojom se apelant oglašava odgovornim, donesena iz razloga što je iz predmetnog spisa vidljivo da su N.L. i apelant koristili vozilo za koje nisu imali urednu dokumentaciju.
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Apelant smatra da je odlukom Kantonalnog suda kojom mu je izrečena zaštitna mjera oduzimanja predmeta-predmetnog vozila povrijeđeno njegovo pravo na imovinu. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i vlastitu jurisprudenciju, prema kojoj «imovina» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju može biti ili «postojeća imovina» ili «dobra» uključujući i potraživanja u odnosu na koja lice ima bar «legitimno očekivanje» da će ih realizovati (vidi, Evropski sud, Peter Gratzinger i Eva Gratzingerova protiv Češke Republike, Odluka o dopustivosti od 10. jula 2002. godine, aplikacija broj 39794/98, stav 69).
7. Ustavni sud zapaža da je u konretnom slučaju utvrđeno da apelant nije vlasnik predmetnog vozila, nego da je predmetno vozilo u vlasništvu I.R. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant nije pokazao da ima «ostvarivo potraživanje» koje bi predstavljalo «imovinu» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi već citiranu odluku Gratzinger, stav 74 i Ustavni sud, odluka broj AP 2361/06 od 10. januara 2008. godine), zbog čega njegovi navodi o kršenju prava na imovinu ne ulaze u okvir navedenog člana, već su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić