Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4733/10 (M.M.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4733/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 4733/10, rješavajući apelaciju M.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.M., podnesena radi naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih psihičkih i fizičkih trauma nastalih zarobljavanjem tokom rata u Bosni i Hercegovini, i naknade materijalne štete za devastiranu imovinu, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. M.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika, podnio je 2. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih psihičkih i fizičkih trauma nastalih zarobljavanjem tokom rata u Bosni i Hercegovini, i naknade materijalne štete za devastiranu imovinu.
2. Apelant navodi da je 10. avgusta 1992. godine od strane Armije BiH bespravno lišen slobode i odveden u školu u Podgajevima a nakon toga u logor Maline, gdje je bio podvrgnut mučenju i torturi, dok je 13. avgusta 1992. godine prebačen u centralni zatvor Tuzla. Iz priložene potvrde Okružnog zatvora Tuzla o izdržanoj kazni zatvora proizilazi da je apelant 12. oktobra pušten na slobodu. Također, apelant navodi da mu je pričinjena velika materijalna štete (devastirana kuća i pomoćni objekti, isječena šuma).
3. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju iz člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana 8. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant traži naknadu materijalne štete u visini od 100.000,00 KM i nematerijalne štete u visini od 200.000,00 KM.
4. Iz odgovora Tužilaštva BiH na apelaciju proizilazi da se postupak u vezi kojeg je podnesena apelacija proslijeđen na nadležno postupanje od strane Okružnog tužilaštva u Bijeljini. Tužilaštvo BiH je dalje navelo da se radi o predmetu u kojem ima više prijavljenih lica, za više različitih događaja, da periodično dolaze nove dopune od CJB Bijeljina i SIPA-e, kao i da ima dosta dostavljene dokumentacije od strane Okružnog tužilaštva u Bijeljini i Kantonalnog tužilaštva u Tuzli, a da se samo mali dio odnosi na apelanta i događaje koje on opisuje. Tužilaštvo BiH je navelo da će u narednom periodu preduzimati radnje iz svoje nadležnosti u ovom predmetu.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant traži naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih psihičkih i fizičkih trauma nastalih zarobljavanjem tokom rata odnosno, naknadu materijalne štete za devastiranu imovinu. U vezi naknade nematerijalne štete, Ustavni sud ističe da je Tužilaštvo BiH u svom odgovoru navelo da postupak u vezi kojeg je podnesena apelacija nije okončan. Nadalje, Ustavni sud zapaža da apelant nije pokrenuo postupak za naknadu nematerijalne štete odnosno, postupak za naknadu materijalne štete za devastiranu imovinu pred nadležnim sudom. Apelant, dakle, nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda, odnosno nije iscrpio efektivne pravne lijekove moguće po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić